Umjesto crva za ješku, uhvatila vatrenoga: neugodan susret s invazivnom vrstom u plićaku

U četiri navrata tijekom srpnja, kupači su u plićaku dubrovačkog kupališta Vis 2, uočili vatrenog crva. Već ime mnogo govorii koliko neugodan može biti ubod ove invazivne vrste koja potječe iz tropskih mora, a posljednjih ljeta se sve češće na njih nailazi na kupalištima.

- Opeklina od meduze je mačji kašalj prema boli koju sam osjetila nakon uboda vatrenog crva – kaže žena koja je ovu vrstu, lat. Hermodice carunculata, zamijenila za velikog morskog crva kakav se često koristi kao ješka.

- Vatreni crv je invazivna vrsta, prepoznatljiva prepoznatljiva po duguljastom tijelu prekrivenom sitnim čekinjama koje sadrže neurotoksine. Kada ih se dodirne, mogu prodrijeti u kožu i izazvati bolnu reakciju – kaže dr. sc. Pero Tutman, znanstveni savjetnik u trajnom izboru Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.

U tom slučaju, preporučuje se isprati mjesto uboda morskom vodom. Ne preporučuje se ispiranje slatkom vodom, jer može izazvati pucanje čekinja. Ljepljivom trakom ili pincetom potrebno je ukloniti čekinje. Treba izbjegavati izravno stavljanje leda na mjesto uboda. Umjesto toga, preporučuje se hladni oblog radi olakšavanja boli i smanjenje oticanja. U slučaju da simptomi ne prolaze te u slučaju alergijske reakcije, neophodno je potražiti liječničku pomoć. U nekim slučajevima je moguća i kratkotrajna paraliza zahvaćenog dijela tijela.

Hermodice carunculata, vatreni crv ili crv pas

Srdjan Vrancic/Cropix/Cropix

Boje vatrenog crva variraju, od jarke narančaste do crvenkaste, s bijelim ili žućkastim čekinjama nalik iglicama, i lako su uočljivi na stijenama, koraljima i u plićacima.

Tutman kaže kako vatrenog crva nije uočio u plićacima, ali se često s njima susreće roneći. Struka upozorava na posljedice klimatskih promjena. Temperatura Jadranskog mora ljeti je slična tropskima, što pogoduje neometanom razmnožavanju i širenju ovog beskralježnjaka koji u Jadranu nema mnogo prirodnih neprijatelja. Najčešće je dugačak pet do 10, ali može narasti i do 30 centimetara te se sporo kreće. Osim neugodnosti po kupače, vatreni crv predstavlja opasnost za autohtone vrste u Jadranu, ali i problem za ribare.

„Ovu vrstu nalazimo po Atlantiku i u Sredozemlju. U toplijim morima živi na koraljnim grebenima i hrani se koraljima. U Jadranu živi na kamenom dnu, katkad na muljevitom, ili u livadama cvjetnicama. Hrani se sitnim organizmima poput koralja, rakova, ali je i strvinar pa se hrani uginulim ostacima riba i drugih organizama. Čest je na mjestima na kojima ribari odbacuju nekvalitetan i neželjen ulov. Vatreni crv ima vrlo malo predatora”, tako su o vatrenom crvu pisali iz Akvarija Dubrovnik.

Prema riječima dr. sc. Valtera Kožula, znanstvenog savjetnika u Institutu za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, pojavnost vatrenog crva je kao i prethodnih godina. Očito se udomaćio, na njega se treba naviknuti i, svakako, izbjegavati.