Župa Gospe Karmelske u Pločicama je poslije Cavtata najstarija župa Konavala, pa je tijekom povijesti više puta mijenjala granice. U početku je obuhvaćala dvije trećine Konavala, podsjeća Dubrovačka biskupija na svojim stranicama. Župa okuplja jedanaest sela i ima jedanaest grobišta. Uz župnu crkvu u Pločicama stoji groblje s 18 grobova iz 1892., koje se više ne koristi. Zanimljivo je da se nedovršeni zvonik nalazi uz župnu kuću, a ne uz crkvu.
Kip iz Kine
Župna zajednica u Pločicama obuhvaća sela Poljice, Mikulići, Molunat, Đurinići, Višnjići, Pločice, Karasovići, Pavlje Brdo, Gunjina, Bani i Vodovađa. Župa je bila posvećena svetom Lazaru Uskrslom (bolje reći ‘uskrišenom‘), a slavio se u subotu pred Cvjetnicu. Kako je glavna župna festa bio blagdan Gospe Karmelske, to su župnik i župljani ishodili da se titular župe zamijeni. Tako je od 2000. župa posvećena Gospi, pod nazivom ‘župa Gospe Karmelske‘. Sveti Lazar je drugotni zaštitnik.
Sve to potvrđuje župnik ove župe don Tihomir Šakota, omiljeni ‘Pajdo‘, kojeg smo zatekli u velikim radovima sa sumještanima. Njih 20-tak ‘doletjelo‘ je na njegov poziv u popodnevnim satima četvrtka, poslije radnog vremena. Doma su pošli samo se presvući u radna odijela, i eno ih, nose, kopaju, iskrcavaju, dodavaju, zaravnavaju... Vrijedna čeljad pomaže don Tihu – koji također u radnom odijelu ne zastaje ni da se vode napije – izbetonirati postolje za kip arkanđela Mihaela, teškog 4 tone i visokog gotovo 4 metra, koji će nakon postavljanja biti blagoslovljen. Izradio ga je od mramora katolički kineski klesar, te je kip doputovao čak iz Kine na krajnji jug Hrvatske.
Prvotni je plan bio nabaviti četiri ovakva kipa i postaviti ih na četiri strane Hrvatske – u Pločicama, Pazinu, Pokupskom i Šarengradu. No, kako se obilježava 1100 godina hrvatskog kraljevstva, odlučeno je da ih se nabavi čak 11, informira nas don Tiho. Donacije je prikupila Udruga volontera Filipa Nerija iz Splita. Projektom su koordinirali laici i svećenici.
Ne žale vremena
Kip svetog Mihaela, urešen hrvatskim pleterom, koji sad stoji kod crkve, bit će premješten na postolje na crkvenom zemljištu nasuprot crkve do kraja mjeseca. Sveti Mihael Arkanđeo nebeski je vojskovođa kojemu je povjerena zaštita hrvatskog naroda i Crkve u Hrvatskoj.
U betoniranju u Pločicama pomogli su tri brata Barbice, Pero, Mato i Vlaho, pomogao je Marko, Slavko, Miše, Boškan, Vlaho, Jure, Tomi, Mata, Cvijeto, Vojvoda, Ivo, Ivan, Mateo, Ante, Marko, Mihovil... Ako smo koga preskočili, neka nam ne zamjeri.
U Konavlima je još običaj priskočiti susjedu i prijatelju u teškim fizičkim radovima, ne žalit‘ svoga vremena ni odmora da se pomogne.
U kratkoj pauzi sjeli smo s don Tihom, koji je župnik u ovom dijelu Konavala od 2012. godine:
- Kad sam se zaredio, 2003., prvo sam bio u Dubravci i Stravči, od 2004. do 2009. bio sam na Lastovu, a 2009. otišao sam u Dole, Smokovljane i Baniće, da bi 2012. došao ovamo i postao župnikom dviju župa, Pločice i Vitaljina – kaže.
- Ovdje mi je najbolje, nikad mi nije bilo bolje. Cijenim sve župe, ali ovo je jedna posebna župa. Kad su me pitali iz Biskupije što mislim o premještaju, rekao sam im da mi mogu dati još jednu župu, i nju ću održavati. A imaju i opciju – gdje nitko neće, ja ću! Nemam problem s tim ni da ostanem ni da idem – govori s osmijehom.
Župa od 11 sela
Zaredio se relativno kasno, s 29 godina.
- Četiri godine sam pauzirao, dvije godine u ratu i dvije iza rata, kad sam radio za njemačku firmu Solingen. Najstariji sam u obitelji, a iza rata braća i sestra su još bili u školi i bila je potreba raditi. Onda sam se vratio na bogosloviju jer mi je uvijek bila želja biti svećenik, bez obzira na rat i okolnosti kad nisam mogao studirati kako sam želio jer mi roditelji u to vrijeme nisu mogli pomoći – kaže don Tiho, porijeklom iz Rame (BiH).
U Pločicama, središtu župe posvećenoj Gospi Karmelskoj koja se slavi 16. srpnja, nekad je bilo sve – trgovina, dvije betule, pošta, te škola do četvrtog razreda osnovne, a imali su i dvije šušterije. Vremena su se promijenila i danas za poć‘ do butige valja na Grudu, u školu isto.
- Bude još vjenčanja. Drugu subotu imamo vjenčanje jednog našeg mladića u Gradu, cura mu je iz Gruža. Živjet će ovdje, u Moluntu – kaže.
- Nakon blagoslova obitelji, znam da trenutno 64 stanovnika žive u Pločicama, koji ne dolaze iz Grada nego baš žive tu. Većinom su stariji ljudi, iako ima i obitelji s djecom. Trenutno su neke djevojke na fakultetu, i njih računam da su tu – kaže don Tiho. - Ova župa ima 11 sela. Prije dvije godine radio sam statistiku, te ustanovio da je u ovoj župi minus dva posto stanovnika. To je čak i dobar postotak, dok Vitaljina, moja druga župa, bilježi minus 20 posto. Pločice i Vitaljina udaljeni su samo 7-8 kilometara, ali tamo je već prije dosta mladih otišlo. Danas broje oko 150 stanovnika. Najbliži posao ovim ljudima je aerodrom, dom na Grudi, hoteli u Cavtatu. Bave se i poljoprivredom, uz posao u državnoj službi ili u turizmu. Neki drže i OPG-ove. Nije da ljudi loše žive, iako su udaljeni od Dubrovnika. I to ima svoje draži – ističe don Tiho. – Kad idemo u Grad, od Čilipa pa nadalje su gužve. Nama je ovdje problem granica, ljeti i pred Božić i Uskrs se sve zakrči. Inače je tu dosta miran život.
Kolone od tri kilometra
- Kad se stvore te kolone od nekoliko kilometara, snalazim se kako znam. Poznajem sporedne puteve pa se probijam, iako mi se zna dogoditi da i na njima sretnem automobile stranih registracija. Prošle godine sam dvije-tri nedjelje kasnio na misu u Vitaljinu jer bi me dočekala kolona od tri kilometra prije crkve – opisuje prometnu situaciju u određenim periodima godine.
Početkom ovog stoljeća na području župe živjelo je oko 1600 duša, a popis stanovništva iz 1971. navodio je da je u župi 255 obitelji s 1140 žitelja. Popis iz 2001. donio je broj od 228 obitelji s 970 članova na istom području. Don Tiho kaže da ih je danas oko 850.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....