- Danas se u Splitu održava konferencija posvećena gospodarenju otpadom. Nažalost, za njezino sam održavanje saznao tek jutros – mea culpa. Stoga putem ovog pisma iznosim svoja razmišljanja o ovoj iznimno važnoj temi. Obraćam vam se u ime Hrvatske zajednice općina, kao njezin predsjednik, ali i kao načelnik Općine Konavle, koja se svakodnevno susreće s konkretnim izazovima uspostave održivog sustava gospodarenja otpadom. Nadam se da će ovo pismo biti skroman, ali koristan prilog današnjoj raspravi u Splitu- piše konavoski načelnik Božo Lasić.
- Općina Konavle zasigurno pripada među dalmatinske općine koje su posljednjih godina mnogo učinile na uspostavljanju kvalitetnijeg sustava prikupljanja otpada. Ipak, moramo biti iskreni i priznati da smo još uvijek daleko od konačnog cilja. Ne želim se baviti samo teorijom, nego iznijeti nekoliko konkretnih problema s kojima se kao načelnik svakodnevno susrećem. Zakonski propisi koji uređuju gospodarenje otpadom često su predmet kritika. Međutim, smatram da su njihovi temeljni ciljevi dobri i ostvarivi. Problem nije samo u zakonima, nego mnogo više u načinu njihove primjene, nedostatnoj infrastrukturi, slaboj komunikaciji i našem odnosu prema otpadu. Godinama nismo mogli mijenjati cijenu odvoza otpada dok ne uspostavimo i ne primijenimo cjelokupan novi sustav njegova prikupljanja i obračuna. Razumijem da je namjera zakonodavca bila potaknuti jedinice lokalne samouprave da što prije uvedu novi sustav, ali je takav pristup istodobno nanio znatnu štetu brojnim komunalnim društvima. Troškovi rada, goriva, vozila, opreme, zaposlenika i zbrinjavanja otpada kontinuirano su rasli, dok su cijene usluge godinama ostajale gotovo nepromijenjene. Time je u javnosti stvoren pogrešan dojam da je prikupljanje, odvoz i zbrinjavanje otpada nešto jednostavno, nevažno i jeftino. Otpad je, međutim, jedna od najskupljih i najsloženijih komunalnih djelatnosti. Kada građani godinama plaćaju cijenu koja ne odgovara stvarnom trošku sustava, teško ih je kasnije uvjeriti da odgovorno gospodarenje otpadom ima svoju cijenu. Posljedica je takvog odnosa da se u spremnike odlaže sve i svašta, bez razdvajanja i bez osjećaja odgovornosti za trošak koji na kraju snosi cijela zajednica. Dodatni je problem to što su se u javnosti često stvarala nerealna očekivanja. Tvrdilo se da će odvajanjem otpada cijene ostati jednake ili čak pasti. Međutim, u početnoj fazi uspostave sustava potrebno je nabaviti nove spremnike i vozila, izgraditi reciklažna dvorišta, organizirati više odvojenih ruta, zaposliti dodatne ljude te osigurati obradu i prijevoz odvojeno prikupljenih frakcija. Sve to povećava troškove. Svako poskupljenje potom dobiva velik medijski prostor i prikazuje se gotovo kao neuspjeh lokalne vlasti, bez ozbiljnog objašnjenja zbog čega je do njega došlo.
Tržište sekundarnih sirovina u Hrvatskoj također ne funkcionira onako kako je zamišljeno. To posebno osjećamo u Dalmaciji, a najviše na krajnjem jugu Hrvatske. U pojedinim slučajevima prijevoz i zbrinjavanje jedne tone plastike, papira ili drugoga odvojeno prikupljenog otpada plaćamo 600 i više eura. Umjesto da za vrijednu sirovinu ostvarimo prihod ili barem smanjimo troškove, mi često moramo platiti vrlo visoku cijenu da je netko preuzme. Hrvatska nema dovoljno industrijskih kapaciteta koji bi sav taj materijal mogli obraditi i ponovno uporabiti. Zato reciklažna dvorišta, koja bi trebala biti važna karika kružnoga gospodarstva, u praksi sve više postaju mjesta na kojima se gomila sve što građani donesu, dok trošak daljnjeg prijevoza i obrade ostaje lokalnim komunalnim društvima i općinama. U većem dijelu Konavala kućanstvima smo podijelili pojedinačne spremnike. Sustav funkcionira, premda još uvijek nije savršen. U Cavtatu i drugim gušće naseljenim područjima, zbog prostornog ograničenja, nije moguće svakom kućanstvu osigurati zasebne spremnike. Zato uvodimo zajedničke spremnike s kontroliranim pristupom i otpadomjerima, kako bi svaki korisnik plaćao prema količini predanog miješanog komunalnog otpada.
Dio lokalne zajednice taj sustav teško prihvaća. Otpor je dodatno potaknut tvrdnjama da će građani dobivati enormne račune. Kada prorade emocije, osobito na društvenim mrežama, racionalna rasprava često prestaje. Činjenice i brojke tada padaju u drugi plan, a bilo kakvo dodatno objašnjenje postaje iznimno teško. Budući da još uvijek nemamo mogućnost odvojenog prikupljanja biootpada, odlučili smo cijenu varijabilnog dijela umanjiti za 50 posto i građanima jasno objasniti razloge takve odluke. Unatoč tome, započela je svojevrsna demonizacija cijeloga projekta. Na pitanje otpada nadovezali su se svi ostali problemi koje svaka lokalna zajednica ima, a cijela je tema vrlo brzo politizirana. Upravo zato smatram da Hrvatskoj treba snažna, trajna i koordinirana nacionalna kampanja o gospodarenju otpadom. Ona ne smije biti svedena na nekoliko letaka, povremene televizijske oglase ili kratkotrajne projekte. U nju se moraju uključiti država, županije, gradovi i općine, političke stranke, škole, vrtići, Crkva i druge vjerske zajednice, udruge, gospodarstvo i mediji.
O ovom pitanju potreban nam je opći politički i društveni konsenzus, sličan onome koji smo imali kada je riječ bila o ulasku Hrvatske u Europsku uniju i NATO. Gospodarenje otpadom nije projekt jedne stranke, jednoga načelnika, gradonačelnika ili ministra. To je višegeneracijski nacionalni zadatak. Ako ga svodimo na dnevno-političke sukobe, izgubit ćemo godine, potrošiti mnogo novca i dodatno smanjiti povjerenje građana. Potrebno je otvoreno govoriti i o energanama za energetsku oporabu otpada. Njihovo unaprijed proglašavanje spalionica koje će ugroziti zdravlje ljudi i okoliš smatram velikom pogreškom. Naravno, takva postrojenja moraju zadovoljavati najstrože okolišne i zdravstvene standarde te biti pod stalnim i javno dostupnim nadzorom. Ipak, moramo prihvatiti činjenicu da nije moguće sav otpad ponovno uporabiti ili reciklirati. Hrvatskoj su zato potrebna suvremena regionalna postrojenja za energetsku oporabu ostatnog otpada, kao dio cjelovitog sustava, a ne kao zamjena za razvrstavanje i recikliranje. Bez domaćih kapaciteta nastavit ćemo plaćati goleme iznose za prijevoz i zbrinjavanje otpada izvan područja na kojem je nastao, a u pojedinim slučajevima i izvan Hrvatske. To nije ni gospodarski ni okolišno održivo. Paradoksalno je da govorimo o zaštiti okoliša, a istodobno kamionima prevozimo otpad stotinama kilometara.
Ipak, koliko god su važni zakonodavstvo, infrastruktura, reciklažna dvorišta i energane, ključ uspjeha ostaje čovjek – odnosno svaka obitelj i svako kućanstvo. Sustav ne počinje u ministarstvu, općini ili komunalnom poduzeću, nego u kuhinji, dvorištu i svijesti svakoga pojedinca. Dopustite mi stoga da parafraziram staru kinesku misao: da bismo uspostavili red i mir u državi, moramo ga najprije uspostaviti u pokrajinama, potom u gradovima i selima, zatim u obiteljima, a na kraju u ljudskim srcima. Tako je i s otpadom – promjena mora započeti od najmanje zajednice i od svakoga pojedinca. Otpad nije samo tehničko, komunalno i financijsko pitanje. To je pitanje kulture življenja, odgovornosti prema susjedima, zajednici i budućim generacijama. Građanima moramo jasno i pošteno reći da odgovoran sustav košta, ali i da će nas neodgovornost dugoročno koštati mnogo više. Politiziranje ove teme ne donosi ništa dobro. Ipak, kaže se da nije svako zlo za zlo. Slučaj Gospića, koliko god bio ozbiljan i zabrinjavajući, napokon je probudio cijelu Hrvatsku i pokazao kamo vode dugogodišnje odgađanje odluka, nedostatak kapaciteta i zatvaranje očiju pred problemom. Gospić će se, uvjeren sam, sanirati, ali mora ostati upozorenje svima nama i poticaj da odmah počnemo djelovati. Zato, koliko god to paradoksalno zvučalo, tom buđenju javnosti dajem „palac gore“.
Vrijeme je da prestanemo jedni drugima prebacivati odgovornost. Država mora osigurati jasan, provediv i financijski održiv okvir, županije i jedinice lokalne samouprave odgovarajuću infrastrukturu, komunalna društva kvalitetnu uslugu, a građani pravilno odvajanje i odgovorno postupanje s otpadom. Samo ako svatko preuzme svoj dio obveze, možemo izgraditi sustav koji će biti pravedan prema građanima, održiv za komunalna društva i siguran za okoliš- zaključuje načelnik Općine Konavle, Božo Lasić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....