Konavosko mjesto s hirovitom mikroklimom: Kad je Most Franja Tuđmana zatvoren, na Grudi sa šterikom možeš vanka stat‘

- Jutros u sedam kad smo došle bilo je minus tri – kažu nam gospođe koje su strpljivo, trljajući promrzle ruke, čekale kupce na placi na Grudi. Stigli smo po nuli, iako je u Čilipima, tek pet minuta vožnje do Grude, bilo sedam stupnjeva. Zanimljiva je ta grudska mikroklima.

- Evo, tu poviše u Lovornom bila su tri stupnja, ođe šest manje – pokazuje rukom na svoje selo Snežana Plum Rustan, Slavonka iz Konavala, a Žana Kristić iz Molunta dodaje:

- Imamo mi još goru mikroklimu. Vračevo polje, iako ga zovu Račevo, tu temperatura ljeti bude po 20 stupnjeva razlike, a to vam je na pola puta od Pločica prema Đurinićima.

Grudskoj studeni nastoje doskočiti slojevitim odijevanjem.

- Navučemo se dobro, ne gasimo auto nego sjedimo unutra i grijemo se, kako dolaze mušterije, tako izlazimo – kroz osmijeh će simpatični promrzli dvojac.

Žana je na banak donijela ribu, bukve su u điru, a slavonska Konavoka kravlji i kozji sir iz Gornje bande.

- Gruđani su vam ko mačke, ako padne kiša, niđe nikoga. Po kiši se možete goli prošetat ovuda, niko vas vidit neće. Inače, Gruđani se hvale svojom zimom ‘bolja je grudska zima nego moluntsko ljeto‘. Ma više valja jedan dan ljeta nego mjeseci zime – smatra Žana koja je, priča nam, mirovinu zaradila kao profesionalna ribarica, ‘i sad imam banak na gruškoj placi‘.

Kafić Uzdravlje

Prodaja ide kako koji dan, ‘siječanj je najgori mjesec, svi se istrošili pa trebaš dat‘ popuste, sad će Korizma pa će krenut‘. Bude tu i zelena placa, nismo je zatekli jer, zelenila bude utorkom i petkom.

- Ođe je puno života, vozila stalno prolaze. Ljudi fermaju, popričaju, podruže se. U autobusnoj čekaonici su stavili stol, stolice, klupu, sastaju se, tu padaju ćakule, to nam je kafić Uzdravlje. Gruđani vode tu postu za druženje, znaju donijeti i gradele, peći ribu, kotlovinu... – kažu nam Žana i Snežana.

U mjestu su dvije mesare, tri butige, pet lokala, četiri frizeraja... i svi rade. Pa pekara, ljekarna, pošta, banka... Nabrajanju se priključio i gospar Ladislav Pušić. Rođeni Gruđanin kojem se ljubav prema Grudi na licu iščitava, spominje ambulantu, zubara, dva, tri doktora, mehaničara k‘o u priči...

- Da ođe stojite kad se ide ili vraća s posla, po 300 auta prođe!

Shvatili smo da ovo malo mjesto ima sve što neka slična njemu mogu samo sanjati. U prilog tome, dubrovačka povijesna jezgra nedavno je ostala bez jedine mesnice. Imaju oni i Dom za starije, suvremeni Vatrogasni dom, impozantnu sportsku dvoranu...

- Živi se ođe odlično, ali prije 50 godina je bila zafrkancija, razni događaji i zabave, kažem vam, samo toga danas fali. Svijeta je bilo uvijek, od 1912. broj stanovnika Grude sa zaseocima Bačev do i Tušići se nije bitno mijenjao, možda je razlika u 50 ljudi – kaže Ladislav. Prema zadnjem popisu stanovništva, Gruđana je 860.

- Dosta je naših momaka i đevojaka pošlo ća u Zagreb i to je velika žalost. Rijetki se vrate, svaki dan čujem ‘kupio mu ćaća stan‘, taj se vratit‘ neće – tužnim će glasom Gruđanin.

Okrećemo temu, pitamo ga za studen, prekalu ili zaleđenu rosu, za grudsku mikroklimu.

- Malo jes studeno ova dva mjeseca ko se nije naučio na prekalu, ali ljeti, to je ljepota, deka ti treba uvečer. Od 1960 i neke se moja familija bavi turizmom, tad je još jedan u mjestu izdavo, a sad im se ne zna broja. Došli bi stranci pa pitali ima li klima, nemam je ni dan danas, pa bi im reko ‘u deset večeras će se uključit prirodna klima‘. I stvarno bude tako – priča Ladislav. Dodaje kako je jutrošnjih minus tri za Gruđane ništa. Sjeća se dok je radio u nekadašnjem poduzeću Agram, čovjek koji je redovito pratio temperaturu često bi kazao ‘evo Lado jutros minus 13‘.

Kad prožme raštan...

Čuli smo kako je prekala idealna za kupus?

- Kad prožme raštan, bude sladak ko cukar!

Gospar Lado živi blizu škole, razlika u temperaturi je u dva stupnja kada se iz kuće, a to je na par koraka, spusti do glavne prometnice kroz mjesto.

- Čim je bliže polju, udari te hladnije vrijeme. Ovih dana nosila je bura svuđe, a na Grudi nema vjetra. Do Ljute nema kilometar bura nosi a u nas ništa. Imamo one dvije, tri marčane i to je to – kaže Gruđanin.

Lucija Šmanjak, rođena na Grudi, dobro zna kako ‘jedino vjetra što dolazi je s brda od Prapratnice, to je baš naša grudska bura‘.

- U kotlini smo pa nas zaobiđu te okolne bure. Jest vlaga ali kad je lijepo vrijeme, divno je. Ako se digneš ujutro u devet, više ne vidiš ni prekalu – kaže Lucija pa se spominje kako su joj pričali da su avioni nekad najprije slijetali na Grudi, a poslije u Čilipe. Bilo je to 1936. godine.

- Gruda iz djetinjstva, to je prelijepo sjećanje. Bilo je puno više događanja, bila je Sveta Nedelja, sve je bilo puno kao Stradun, šetalo se uvečer, pa zabave, divno, puno svijeta sa svih strana Konavala – kaže Lucija pa spominje lijepu konavosku mladost koje ne nedostaje i mali zaseok Tušići u kojem je 50-ak djece.

Srećemo Pera i Ivicu, u jednoga je jutros bilo minus pet, u drugoga minus tri. Znači, sve je do lokacije?

- Gore uviše nema leda, a ođe ga je sve puno. Padina je, u polju je najgore – kažu pa nam Ivica izlaže zanimljivu ideju:

- Imamo inicijativu za brdo prosjeć‘ do razine mora, jer more je tu, tunel što izlazi na more je 700 metara. Onda bi morski zrak sredio ovu našu mikroklimu, to brdo nam je jedina barijera – kroz smijeh će.

Iako studen uz prekalu bude ‘dva zimska mjeseca u vrh glave‘, smeta ih što se samo to ističe kad je grudska mikroklima u pitanju. A ima ona i svoje pozitivne strane.

- Prošli vikend od Splita do ovamo je bila smrzotina zbog bure, ovdje ni daška vjetra, bilo je šest stupnjeva. Od Komajskog mosta iza Čilipa sve se mijenja, tu je granica -pojašnjavaju.

Primjećuju drastične promjene u vremenu. Bure iz djetinjstva bi ‘danima sve nosile, kupe čupale, sad skoro da ih nema‘.

Gradac i Grudac

- Čuješ informacije o orkanskoj buri, zatvorenim mostovima a na Grudi ništa. Kad je most Franja Tuđmana bio zatvoren, ođe ste sa šterikom mogli vanka stat‘. Kad tamo kalmava, mi smo na redu. Kad je tiho, padne zrak i s planina se spusti studen. Onda bude Gospić i Gruda na minus pet – kažu Pero i Ivica.

Zato je u toplom dijelu godine idealno. Za ljetnih večeri bude 21 stupanj. Klime im n trebaju, ‘imaju ih mladi, oni su dosta osjetljiviji‘. Kad ljeti s polja oko devet i kvarat krene freški zrak ‘bude ko da si klimu upalio‘. Znaju se i dugi rukavi nositi.

- Čim je vrijeme bez vjetra otprilike je do osam stupnjeva razlike, i ljeti i zimi. Kad je u gradu 28, na Grudi je 20. Ljeto je ovdje ugodnije nego igdje drugo – navodi Pero.

U ovom konavoskom mjestu imaju problema s parkingom, pogotovo subotom. Doskočili su mu pa su polju napravili parking prostor sa 50 parking mjesta.

- Grad ima Gradac a u nas je Grudac. (smijeh)

Spominju problem udaljenosti, zimi do grada treba pola ure, ljeti zbog gužve 45 minuta i više.

- Od aerodroma prema gradu nema preko 50 na sat, još malo će bit‘ ko biciklistička staza, nećeš moć‘ nego 20 na sat – kažu Pero i Ivica. Brza cesta od grada do aerodroma bi dobro došla, od aerodroma do njih ionako je ravnica.

U mjestu je vrtić i škola, a tu je i pedijatar pa je obiteljima s malom djecom, sve na jednom mjestu. Srednjoškolcima je drugačije, u školu se ujutro iz doma upućuju u šest i kvarat, kad je popodnevna smjena vraćaju se tek u devet navečer. To nije beznačajno, može biti presudno za obitelji, ali sve je stvar navike, smatraju sugovornici.

Svjesni su kako je zračna luka danas centar Konavala, a Gruda je svojevremeno bila konavosko gospodarsko središte.

- Nismo došli do faze kad ljudi hrle da ođe žive, Čilipi i Močići jesu. Doprinos je tome i ova klima kroz dva zimska mjeseca u godini. Mislim da to ipak nije razlog da bježimo iz našeg mjesta! Jer ova naša mikroklima ima i velike prednosti. Uostalom, sve što život traži, tu je na Grudi!