Sveti Vlaho jedina je festa koju Konavljani ne slave u Konavlima: U najljepšem ruhu za poć‘ se poklonit parcu u procesiji

Festa sv. Vlaha jedina je konavoska festa koja se slavi izvan Konavala. Konavljani su dio Feste, a ona je dio njih.

Taj dan koji dolazi jedanput na godište u kućama se osjeća danima prije. Za poć se poklonit parcu i Gradu Konavljanima, kao i Župljanima i Primorcima, ostala je navika da na sebe stave svoje nošnje, odijela svojih predaka.

Onima koji imaju nošnju za Festu pripreme počinju desetak dana prije. Iz baula, ormara i škrinja vade se modrine, gaće, bjelačice, kape, čermice na ventanje da oduši naftalina, izvjetri kamfor i da se ona roba malo otegne. (A svejedno, tim strahom da grizlice ne dođu odiše procesija)...

Samostan svetoga Vlaha u Pridvorju ponos je Konavala

Tonći Plazibat/Cropix

Svetom Vlahu posvećen je impozantni samostan u Pridvorju ili kako ga Konavljani jednostavno nazivaju manastir kroz gotovo 600 godina svoga postojanja značajno je utjecao na Konavle. Osmišljen kao središnji vjerski objekt iz kojega će se širiti evangelizacija, uz Knežev dvor postao je najvažnije društveno središte u Konavlima. Burna povijest samostana govori o četiri razaranja objekta, dva prirodna i dva potaknuta ljudskom rukom. Prva je Velika trešnja 1667. godine, a druga crnogorsko-rusko paljenje samostana 1806. godine. Ipak, u razdobljima između katastrofa samostan čuva svjedočanstva o obnovi i nadogradnji, ali i živom povezanosti Konavljana sa samostanom.

Samostan je teško stradao u potresu 1979., a u garesiji 1991. je spaljen do temelja. Premda su Konavle oslobođene 1992. godine, s obnovom se krenulo tek 1995. godine, a radovi su završeni 2003. godine. Od 2016. godine u samostanu djeluje i Odjel za arheologiju i spomeničku baštinu Muzeja i galerija Konavala.