U ordinaciji Diane Vuić Puljizević smijeh je lijek: ‘Pacijente ne treba strašiti, oni to znaju cijeniti. Dvije tete iz Doma na Grudi su mi napisale super recenziju...‘

U njezinu ordinaciju na Grudi strogo je zabranjeno doći namrgođen, a ni otići nije poželjno ‘obješene face‘. Ma koliko teško bilo, obavezno je nabaciti osmijeh, prije, tijekom i poslije zahvata. A taj zahvat kod velike većine pacijenata budi strah i nelagodu jer je riječ o - zubarskoj intervenciji. No, kad nju obavlja Diana Vuić Puljizević, dr.med. dent, petu godinu zaredom na popisu najboljih liječnika i stomatologa po odabiru pacijenata na portalu najdoktor.com,  bojazan pada na minimum.

Dekoracije poput plišanaca uvijek smanjuju stres u rodinaciji

Cropix/

Razloga za zadovoljstvo kod odabrane još je i više, jer je omiljena ‘zubarica‘ jedina među kolegama iz Dubrovačko-neretvanske županije na popisu laureata. Uvijek se nasmije kad je pitaju za tajnu uspjeha:

- Jednostavno je, ne gasim se. Evo, i sinoć sam ostala na poslu do 9 i po‘ navečer, a jutros sam opet ‘u pogonu‘. To vam je kao kad su u davna vremena pitali udarnika Aliju Sirotanovića što bi najradije htio kao nagradu za vrijedan rad, a on je odgovorio ‘veću lopatu‘.  U mene je k‘o u ‘Mari Fjočici‘, nikad se ne zna dolazim li na posao ili idem doma. Naprosto volim svoj posao, oko svakog pacijenta se isto potrudim, razvila sam s vremenom empatiju, poznajem u dušu ljude koji mi sjedaju na stolicu, a i oni znaju što od mene mogu očekivati. Od mojih 30 godina radnog staža, 29 godina sam provela u Konavlima. Svaki dan na posao putujem iz Dubrovnika na Grudu i još se nisam umorila. Potrošila se malo jesam, bole i leđa jer cijeli dan iskrivljen stojiš pacijentu poviše glave, a i u kategoriji sam ‘plus 50‘...na sreću, još nitko ne govori ‘ideš li popravit zube u one stare blizu Konavoskih dvora?‘ – duhovito će naj stomatologinja koja još pamti nastupno predavanje dekana na Stomatološkom fakultetu:

Izabrani najbolji liječnici u Hrvatskoj za 2025. godinu: među najdoktorima su i dubrovački te konavoski....

- Rekao nam je da smo odabrali baš ‘dobro‘ zanimanje, ubijat ćemo se od posla, a uvijek će biti nezadovoljnih koji će kritizirati što si napravio. No, ja sam prihvatila izazov i danas znam da je ključ u pravom pristupu pacijentu. Ti si njemu i meštar i doktor i psiholog, a on to prije ili poslije prepozna i cijeni. A te recenzije na internetu...moram priznati da ih se malo i bojim, ima ljudi koji bi ti danas iz zloće i ljubomore napisali bilo što. Zato i ne gledam komentare više od jedanput godišnje, da se ne prepadnem. Mislim da sam se usudila zadnji put virnut‘ ovog ljeta. Nisam ni sad znala da sam izabrana dok mi se moj tehničar nije javio s čestitkama. A onda mi dolaze pacijenti i uživo me ugodno iznenade. Evo, dvije starije žene iz Doma za umirovljenike na Grudi su se pohvalile da su za mene napisale sve pozitivno, da sam uvijek tu za njih, raspoložena, strpljiva, spremna pomoći...baš sam se začudila što i ljudi treće dobi pišu po portalima – otkriva nam stomatologinja s Grude koja je svojim ‘mušterijama‘ odavno zacrtala pravila ponašanja. Tko se ne zna ili ne želi našaliti, kome je smijeh mrzak, a prigovaranje omiljeni ‘hobi‘, nije baš dobrodošao.

Diploma Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Screenshot/

Poseban stil ophođenja razvila je za najmlađe pacijente, pogotovo one razmažene i neposlušne.

- Istina, danas moraš oprezno s djecom i adolescentima, ne smiješ na njih vikati, ni glas podići jer slijedi ‘reklamacija‘. I zato ja fino priđem djetetu koje plače u stolici i rečem mu ‘idem ja prošetat dok ti ne prestaneš plakat, pa ćemo onda radit‘. I stvarno pođem van iz ordinacije, popijem kavu, nekad s njegovom ili njezinom mamom i ne vratim se dok plač ne stane. Uvijek upali – kaže sugovornica koja u kartonu ima 2400 pacijenata. Mnogi bi se pridružili tom društvu, ali gornji limit je postignut i ova privatna stomatologinja s ugovorom HZZO-a više ne može upisivati nove. A ovi postojeći ne dolaze samo iz Konavala, ima i Dubrovčana, Primoraca i Pelješčana...U kartonu su i ljudi iz Zagreba i Splita koji ljetuju u Konavlima, pa usput odrade i zube, ima i jedan pacijent iz Gornje Podgore kod Krapine...

- Prije smo pacijente dobivali po kvartovima, a sad čovjek može izabrati zubara gdje hoće u Hrvatskoj, čak i u Vukovaru ako ga je volja. Meni je drago da je ovoliko svijeta izabralo mene, u vrijeme ove sveopće strke i nervoze kad svi samo trčimo, teško je od pacijenta učiniti prijatelja, misliti na svakog pojedinca. Ja se trudim da tako bude i neću skoro s Grude. Sa Sanjom sam se neki dan šalila da ćemo kad pođemo u mirovinu, iznajmit treći kat Doma na Grudi, blizu nam je i bit ćemo ko doma – smije se dr. Vuić Puljizević koja sa svojom prvom suradnicom, medicinskom sestrom Sanjom Đivanović već 25 godina dijeli radni (i životni prostor)prostor i ne namjerava je pustiti da pođe u penziju prije nje.

Stomatolozi prije ili kasnije zbog prirode posla osjete križobolju

/Shutterstock

Diana i Sanja će, na radost pacijenata, još neko vrijeme paziti na njihove sjekutiće, umnjake i proteze u pomno dizajniranom interijeru. Umjetničke slike, plišanci, sobno bilje i ukrasi, sve to služi kako bi se odagnao iskonski strah pri dolasku u zubara.

- Uz smijeh i šale, ugodna i opuštajuća atmosfera silno pomaže. U mojoj ordinaciji od opreme zapravo vidiš samo zubarsku stolicu. Bilo bi baš loše dočekati pacijenta s upaljenom bušilicom s 300 tisuća okretaja u minuti. Da mu to rečeš, nitko ne bi sjeo u stolicu, nego bi se dao u bijeg – u svom stilu zaključuje peterostruka dobitnica priznanja najdoktora.