Zaštita od otrovnica na tradicionalni način: ovu samoniklu biljku zmije ne podnose zbog jednog sastojka

Strah od zmija postoji otkad je čovjeka, a na krajnjem jugu obitava nekoliko vrsta zmija, od kojih je većina neotrovna. Od opasnijih vrsta ovdje živi poskok, crnokrug i riđovka koja je rijetka.

O zmijama i obrani od njih piše i blog Muzeja i galerija Konavala koji prenosi priče kazivača prema kojima su u starim Konavlima u proljeće rupe po zidovima i oko pragova na vratima korti, avlija, obora i pojata bile zakićene mlječerom. Gdje god je postojala rupa, u nju bi se zataklo mlječera. Kitilo bi se nekad o Gospi Nuncijati, ili o Uskrsu, negdje malo prije, negdje malo kasnije s istom namjerom – da potjera neželjena Božja stvorenja od kuće. 

Dvije su vrste mlječera ili mječara koji su se u Konavlima koristili: obična mlječika (Euphorbia cyparissias) i sunčeva mlječika (Euphorbia helioscopia), obje dobro zastupljene posvuda u Konavlima.

Migk/

Obje su se mlječike u Konavlima koristile za začepljivanje rupa zmijama, odnosno, njima se protiv zmija kitilo kuće i zidove. Nije posve jasno je li to činjeno zbog otrova bijele boje ili nekog magijskog djelovanja.

Od ostalih upotreba mlječike i njena otrovna mlijeka zabilježeno je da bi u Konavlima njime liječili i bradavice po rukama. Kapalo bi se ovog soka na vrh bradavica dok se ne bi osušile. Nerijetko bi osjetljiviji dobili plikove po koži, pa bi osim bradavica patili i od plikova, kao kod opeklina.

Zmije otrovnice aktivne su u proljeće

Cropix

Od mlječara se izrađivala veska, posebno ljepilo za ptice. Mlijeko iz biljke nakapalo bi se u posudu te bi se nakon toga kuhalo dok se ne ugusti. Takvo bi postajalo pravo ljepilo kojim bi premazali površinu na koju se očekivalo da će ptičica sletjeti. Najčešće se radilo o štapu kojeg bi se montiralo da stoji vodoravno. 

Ptičica bi sletjela, zalijepila se nogicama, a onda u pokušaju da se oslobodi zalijepila bi i krila. Za osloboditi pticu trebalo ju je oprati vodom, jer je ljepilo od mlječera bilo izuzetno lako topivo u vodi.

Kako nam kazivači donose, te ulovljene ptičice završavale bi u gajbicama djece koja su se njima igrala. Tako su, umjesto kanarinaca, u gajbicama od pruća u konavoskim kućama pjevali staglini ili grdelini, odnosno mali lijepi češljugari (Carduelis carduelis) koji su danas zaštićena vrsta, piše u blogu.