Evo kako su se proveli Žrnovci na finalnoj utakmici Svjetskog rukometnog prvenstva koja se odigrala u Oslu

Dok cijela Hrvatska čeka slijetanje rukometnih viceprvaka u zagrebačku zračnu luku, a Dubrovčani slave sv. Vlaha, jedan otočanin iz Žrnova na Korčuli još uvijek sabire dojmove s utakmice finala svjetskog rukometnog prvenstva te pokušava preživjeti na oštroj, skandinavskoj zimi.

Ime mu je Marijan Duhović, ima 20 godina i na trećoj je godini Pomorskog fakulteta u Splitu, smjer Elektrotehničke i informatičke tehnologije. Marijan dolazi iz Žrnova, bajkovitog naselja nadomak Korčule, a donedavno je i sam bio aktivni sportaš, vaterpolist za korčulanski KPK.

No, kako je mladi student s otoka Korčule završio na finalu Svjetskog rukometnog prvenstva u Oslu? Ideja o finalu u Oslu, priča nam Marijan, sinula mu je nakon fantastične utakmice naših rukometaša protiv Francuza u polufinalu. Hrvati se uvijek hvale kako imaju najbolje navijače i kako nas rukometno ludilo hvata nakon svake pobjede, a pogotovo one protiv Francuza. Marijanova je priča jedan u nizu dokaza za te tvrdnje.

„Imam prijatelja iz Žrnova koji živi i radi u Stockholmu, nazvao sam ga i pitao: idemo li!? Od ideje do kupnje avionske karte prošlo je točno 12 minuta“, priča nam Marijan smijući se te nastavlja – „Shvatio sam ovo kao životnu priliku koju moram iskoristiti! Kao vaterpolist puno sam puta doživio velike uspjehe i pobjede, a još kao dijete sam pratio sve sportove na televiziji i uvijek kad mi se pruži prilika pogledati bilo koju utakmicu uživo, iskoristim je!“.

Marijan se bacio na pregovore oko financiranja puta, ali članove obitelji, koji su i sami oduševljeni igrama naše rukometne reprezentacije, nije trebao puno nagovarati. Roditelji su mu kupili avionske karte, a baba, dida i tete su osigurali džeparac. Jednom kad je financijska konstrukcija bila zatvorena, Marijan se hrabro uputio na avionski let s presjedanjem i to potpuno sam. Ako je preživio presjedanje na aerodromu u Frankfurtu, jednoj od najprometnijih zračnih luka na svijetu, onda može preživjeti sve!

„Za Stockholm sam letio sam preko Frankfurta, otac mi je rekao da se on nikad ne bi usudio i da mi svaka čast. U Stockholmu me navečer došao prijatelj Nikola, prespavali smo, a sutradan smo s Nikolinim dundom Denisom i prijateljem iz Metkovića krenuli za Oslo“, uzbuđeno priča Marijan.

Do Osla su se iz Stockholma vozili pet i pol sati, cesta je prolazila kroz šumu, bilo je puno snijega i zaleđenih jezera. Iako su ga vidjeli samo iz auta, Marijan kaže da je Oslo jako lijep grad. Iz auta su se iskrcali pred glasovitom Unity Arenom i sreli veliki broj hrvatskih navijača

iz različitih krajeva svijeta. Kao i Marijan i ekipa, i drugi su navijači tražili karte, no srećom Unity Arena prima 14 tisuća gledatelja pa su ulaznice našli bez većih poteškoća. Za cijene, kaže Marijan, ne pitajte! Tura pića za njih četvero u areni je koštala je 70 eura, skandinavske zemlje skupe su čak i za Dalmatince s Korčule, jednog od najskupljih otoka na Jadranu. Ipak, sve je to malo za osjećaj ponosa u Unity Areni i priliku da navijaš za reprezentaciju u finalu nekog svjetskog natjecanja.

„Nas Hrvata je bilo puno, ali u areni nismo svi sjedili jedni do drugih. Mi smo uhvatili odlično mjesto, dobro sam vidio teren. Atmosfera je bila odlična, sigurno tu večer nikad neću zaboraviti. Osjećao sam se baš kao da gledam svjetsko finale, teško je opisati riječima, nisam od velikih riječi“, sramežljivo opisuje Marijan.

Poraz nije ražalostio naše navijače i zaista se ovog puta radi o srebru zlatnoga sjaja, a Marijan sigurno nije put duži od dvije i pol tisuće kilometara napravio samo za jednodnevni izlet. Nakon finala odmah su krenuli za Stockholm kojeg će danas temeljito razgledati u društvu prijatelja. Nikola je, naime, uzeo slobodan dan, priča nam Marijan, kako bi svom prijatelju pokazao gdje i kako živi, a u lijepu našu se vraća tek u srijedu. Dok vi ovo čitate, dva mlada Žrnovca šetaju glavnim gradom švedske i sigurno uživaju iako im temperature idu i do -7!