Hrvatska javnost već odavno je upoznata s veličanstvenom akcijom „Zelena tabla – Mala Bara“, u kojoj je 14. rujna 1991. godine u Pločama osvojena prva neprijateljska vojarna u Domovinskome ratu i zaplijenjene ogromne količine naoružanja i vojne opreme koje su odaslane na mnoga hrvatska bojišta. U vojarni u Pločama JNA je, naime, držala oduzeto naoružanje Teritorijalnih obrana Metkovića, Ploča, Vrgorca i Makarske.
Međutim, jedna druga akcija, provedena također u Pločama gotovo dva mjeseca ranije, u široj javnosti i dalje prolazi „ispod radara“ i o njoj se gotovo ništa ne piše. Riječ je o akciji „Zbrojovka“, provedenoj u luci Ploče 22/23 srpnja 1991., kada je iz izvoznog kontingenta oružja oduzeto dvije tisuće pušaka i 126 tona streljiva. Akciju su proveli pripadnici 4. brigade ZNG, a za prijevoz pušaka i streljiva koristili su vozila splitskoga Jadrantransa.
Ne treba posebno naglašavati kakva je bila situacija s naoružanjem hrvatskih branitelja u to vrijeme. Oduzeto oružje iz pločanske luke raspoređeno je 4. brigadi za postrojbu u Sinju, 113. brigadi Šibenik, postrojbama u Imotskom i Drnišu, zapovjedništvu u Kaštelima, postrojbama koje su branile Zadar i Dubrovnik, pločanske i metkovske postrojbe dobile su dio toga naoružanja, 51 puška i nešto streljiva otpremljeno je na Kupres, a 50 pušaka i određena količina streljiva transportirano je u Zagreb, za osiguranje predsjedničkih dvora.
Od te akcije prošlo je točno 35 godina. Lijepa prigoda da porazgovaramo s jednim od njenih organizatora i sudionika. Matko Raos bio je u to vrijeme zapovjednik samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade ZNG.
„Mi, koji smo u to opasno i izazovno vrijeme bili sudionici priprema i provođenja operacije u Pločama, kao i drugih operacija, imali smo jasne i čiste ciljeve – naoružavanje Hrvatske vojske koja se rađala iz pepela, poput Feniksa. Nije bio uzmaka, jer se stvarala država Hrvatska! General Ivo Jelić osnovao je, u sastavu 4. brigade ZNG, prvi zrakoplovni vod u HV. U tim časnim vremenima, leteći na području južne Dalmacije i Zagore, obavljali smo aero foto snimanja, pratili smo JNA i put nas je doveo u Dolinu Neretve, u luku Ploče. Zanimali su nas mitraljezi na čehoslovačkim tenkovima, planirali smo naoružati naše zrakoplove. Tako smo došli u Ploče, snimili tenkove i odlučili skinuti mitraljeze. Međutim, sutradan ujutro više ih nije bilo! Razočaranje je bilo ogromno. Ali, imali smo i sreće jer smo upoznali odgovornu osobu iz „B materije“ Luke Ploče. Bio je to Žarko Družijanić. Od njega smo dobili vrijedne informacije što se nalazi u skladištima, puške, streljivo, topovski barut i haubičke granate. Vratili smo se u Resnik, podnijeli izvješće zapovjedniku brigade i, po njegovoj zapovijedi, započeli planirati operaciju izuzimanja svega što se nalazi u skladištu luke u Pločama. General Ivo Jelić obavijestio je nadređene i preostalo je samo čekati naređenje za početak akcije“, prisjeća se Raos tih vremena.
Drugoga dana, kako je zabilježio Raos, u dogovoru s Družijanićem, Velimir Barbir izuzeo je iz skladišta stotinjak zbrojovki i dovezao ih u Resnik. Dio toga naoružanja, po zapovjedi generala Jelića proslijeđen je „za potrebe zaštitne bojne predsjednika Tuđmana“. Goran Kovačević, pilot u samostalnom zrakoplovnom vodu, i Matko Raos uzeli su po jednu zbrojovku.
„I tako, 22. srpnja budi nas zapovjednik brigade, plan je odobren, krećemo u realizaciju. Organiziramo kamione sa Markom Luetićem, šefom u Jadrantransu. Krećemo prema
Pločama, sve ide prema planu. Ulazimo u luku sa istočne strane, sve koji su bili na ulazu prebacujemo u za ovu prigodu predviđeni autobus, a na lučkome ulazu ostavljamo našega stražara. U krugu skladišta bio je i jedan milicajac s vozilom, koji u početku nije htio surađivati, ali se predomislio kad sam mu rekao da ćemo dio municije prepustiti našoj policiji. To smo i učinili, napunili smo jedan kombi, a ostalo se utovaralo u kamione. Na jednom od kamiona pojavio se kvar, ali sam ga otklonio. Nakon utovara krenuli smo za Resnik. Prije spomenuti autobus išao je s nama do Makarske. Operacija je uspješno završena“, istaknuo je Raos i napomenuo da su idućih dana izvukli i haubičke granate i 560 tona baruta.
Matko Raos je i nakon rata svojim djelovanjem ostao u lijepom sjećanju Neretvanima, osobito Rogotinjanina. Naime, upravo su on i don Ljubo Pavić helikopterom HV u prosincu 2000-te godine dopremili 9-metarski, prokromski, križ na brdo Trovro iznad Rogotina. Križ je postavljen povodom Velikoga jubileja, 130 godišnjice izgradnje nove crkve u Rogotinu, pete godišnjice pobjede u Domovinskome ratu i svima poginulima za Hrvatsku. Na kilometar dugačkoj kamenoj stazi do vrha Trovra vremenom su postavljenje postaje Križnog puta, a prije nekoliko godina, oko križa su napravljene troje kamene vjetroorgulje, koje predstavljaju svjetski fenomen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....