Bliži nam se početak nove školske godine. Nova školska godina – nova iskustva, novi izazovi, no za neku djecu ona predstavlja i više od novoga razreda.
Djeca koja se dosele u novi grad i prijeđu u novu školu suočavaju se s još više prilagodbi. A tek kada se dosele iz neke druge države! E, to je baš izazov. Danas razgovaramo s nekoliko djece koji su doselili iz drugih država i počeli sve ponovo. S čime se suočavaju, koje su razlike, a koje sličnosti među obrazovnim sustavima, kakvi su njihovi vršnjaci u zemlji iz koje dolaze, a kakvi u Hrvatskoj, reći će nam Sancho i Dina koji su doselili iz Njemačke, Matea iz Švedske i Mariane iz dalekoga Brazila.
Gdje je lakše?
Sancho i Dina ove školske godine kreću u prvi razred Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića u Pločama i već su “starosjedioci”, jer su došli prije nekoliko godina, za razliku od Matee koja je školovanje u Hrvatskoj započela u 7. razredu osnovne škole o obližnjim Otrić Seocima, a sada će u osmi razred, te Marianee, koja će također u osmi u pločanskoj školi Vladimira Nazora, a kada je došla u našu zemlju krenula je od petoga razreda.
Njihova početna iskustva, razumljivo, zavisila su o tome jesu li već imali kontakta s Hrvatskom. Matea je već dolazila u našu zemlju tijekom ljetnih mjeseci i nije su suočila s jezičnom barijerom.
Istina, književni jezik predstavljao je mali izazov ali sada je to iza nje. I Sancho je dolazio u Ploče, učio je hrvatski, ali jedno vrijeme miješao je naš i njemački jezik.
Dina, kako sama kaže, nije znala ništa, morala je krenuti doslovno od nule, ali upornost se isplatila. A Mariane? “Oh, my God!”, bila je njena prva reakcija. U početku nije polagala testove. No, temeljita i vrijedna kakva jeste, ova mlada djevojka bacila se na posao, učila je hrvatski na razne načine, uključujući i on line i sada je “uhvatila korak” s ostalim učenicima.
Dva velika odmora!
No, jezik nije bila jedina promjena s kojom se suočila dolazeći u Hrvatsku. Upoznaje nas s načinom ocjenjivanja u brazilskim školama, ocjene su od 1 do 10, 1 je najlošija, a 10 najbolja ocjena. Čudno joj je bilo i to što za vrijeme velikoga odmora učenici izlaze vani, dok u Brazilu ostaju u školskoj zgradi. Tamo školska godina traje od veljače do veljače.
Matea dodaje kako su škole u Švedskoj bolje opremljene nego ovdje i ima više đaka. Dobiju besplatno laptope i drugu opremu i imaju svoje ormariće. U njih su ocjene od A (najbolja) do F, što bi bila naša jedinica.
Engleski je redovni predmet a od šestog razreda uči se francuski, njemački, španjolski.. Nema usmenog ispitivanja. Kada bi uspoređivala, ipak joj je bilo lakše u Švedskoj. Sancho iz Uelzena i Dina iz Hillea dodaju iskustva iz Njemačke, tamo je ručak u školi, gdje se i sve rješava. Ako imate problema npr. s domaćim zadatkom ili nečim sličnim, možete računati na dežurnoga učitelja čiji je posao da vam pomogne u takvim situacijama, što znači da su roditelji pošteđeni takvih obveza. U Njemačkoj, kažu nam, postoje dva velika odmora. I, za razliku od školske nastave u Hrvatskoj, veći je naglasak na praksi.
Ako treba pomoć...
Ipak, u nečemu su suglasni. Sada je već lakše, “porođajne muke” su iza njih, stekli su nove prijatelje i sve ide svojim tijekom. Ali, osim jezične barijere i početne nemogućnosti komuniciranja i uspostavljanja kontakata s kolegicama i kolegama, nešto im je privuklo pažnju – ovdje su učenici i ljudi glasni, glasniji nego u zemljama iz kojih su došli. Ali, i topli i osjećani. Zanimljivo, to su svi primijetili.
Njihov dolazak u Hrvatsku ne znači da su prekinuli veze s zemljama iz kojih su došli. Danas, u vrijeme moderne tehnologije, s lakoćom održavaju kontakte sa svojim prijateljima iz Njemačke, Švedske i Brazila, međusobno dijele iskustva i prave planove.
Dina i sada ponekad ode u Njemačku, Sancha je nedavno posjetio jedan prijatelj, a on će posjet uzvratiti, Mariane planira put do Brazila… A kada ih pitamo bi li ste vratili, jedino bi Mariane razmislila o povratku u Itajai, Santa Catarina, ostali ne bi.
Ovdje se već pomalo “ukorjenjuju”, nije škola jedina aktivnost u njihovim mladim životima. Sancho voli sport, osobito košarku i tome je posvećen u lokalnom klubu. I Matea je sportski tip, u Švedskoj je trenirala nogomet i karate, a sada je članica KUD-a Ploče i školskog zbora. Mariane, djevojka iz Brazila, obožava, a što bi drugo nego ples. Članica je plesne grupe Touch iz Ploča. Mladi su i pametni, za njih ne treba brinuti. A misle i na druge.
Tako nam je Matea iz Malmöa priopćila da ima želju pomoći svim novim učenicima koji dođu iz drugih zemalja i čeka ih prilagodba i iskustva koja je ona već prošla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....