Metković je nekad bio važna luka na istočnoj obali Jadrana: ’Prvi neretvanski’ tukao je i riječne i morske valove

Metković je krajem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća bio važna luka na istočnoj obali Jadranskoga mora, povezan teretnim i putničkim linijama, a najčešće mješovitim, sa svim važnijim lukama od Trsta do Boke kotorske, pa i albanskoga Drača i talijanskih jadranskih luka. U gradu se razvijala trgovina s brojnim predstavništvima i agencijama, a neki su metkovski veletrgovci bili dioničari brodarskih društava od Splita do Trsta. Ipak, u samom Metkoviću nije bilo većih brodova, u registru Lučke kapetanije II reda Metković najzastupljenije su bile neretvanske lađe uz manji broj drugih plovila.

Braća iz dijaspore

Tim više zanimljiva je priča, široj javnosti poznata zahvaljujući istraživanju Vinke Medaka iz Metkovića, o prvom neretvanskom putničkom brodu, koji je uoči Drugoga svjetskog rata i na njegovom početku imao važnu ulogu u povezivanju Metkovića i drugih neretvanskih mjesta sa jadranskim priobaljem. Brod je imao i prikladno zvučno ime – zvao se “Prvi neretvanski”, a Vinko Medak nabavio je i njegovu fotografiju dok prekrcan putnicima isplovljava iz metkovske luke.

Kupnju broda omogućili su braća Luka i Grgo Volarević, povratnici iz Amerike, a osim broda kupili su i mlin na predjelu Maconje kod Komina, koji je srušen tijekom izgradnje željezničke pruge Metković – Ploče, te kamion u suvlasništvu s obitelji Jerković iz Metkovića.

’Svedarka’ je naslijedila ‘Prvog neretvanskog’ na redovitoj riječnoj liniji

“Prvi neretvanski” isplovljavao je iz Metkovića u jutarnjim satima, pristajao je u Opuzenu i Kominu, zatim plovio preko mora u Drače i Trpanj, pa se vraćao prema Gradcu i Baćini. Uplovljavao je i u Crnu riku i pristajao u Rogotinu, a na povratku za Metković, gdje je dolazio predvečer, ponovno je pristajao u Kominu i Opuzenu. Vinko Medak saznao je i članove posade, uz Krunu i Antu Volarevića, to su bili: Antin brat Jure Volarević, Ante Kapović iz Desana i Pero Surjan iz Trpnja.

“Prvi neretvanski” plovio je na spomenutoj liniji nepune dvije godine, a onda su ratna događanja odredila njegovu sudbinu. Talijanske okupacijske vlasti zahtijevale su da se brodu promijeni hrvatsko ime u talijansko. Volarevići su to na različite načine izbjegavali dok su mogli.

Potopljen u bombardiranju

Na kraju su u rujnu 1942., umjesto povratka u Metković, svoj brod usmjerili prema Podgori, gdje su se priključili partizanskoj mornarici. U njenom su sastavu plovili između srednjodalmatinskih otoka i najčešće se vezivali u Korčuli.

No, u njemačkom zračnom napadu 9. studenoga 1943. bombardirana je Korčula i u tom napadu potopljen je “Prvi neretvanski”. Članovi posade su se spasili jer su u vrijeme napada bili na kopnu, ali od broda je, nakon rata, iz mora izvađen samo motor, trup je bio toliko oštećen da ga se nije isplatilo ni vaditi.

Poslije Drugoga svjetskog rata sličnu je ulogu, na znatno kraćoj lokaciji, imao motorni čamac “Svedarka”, koji je u jutarnjim satima polazio iz Blaca i preko Opuzena dolazio u Metković. U ranim popodnevnim satima vraćao se obrnutim smjerom. Voditelj mu je bio Ante Volarević, zbog čega je dobio nadimak Kapetan. “Svedarka” je bila znatno kraća od “Prvog neretvanskog” i plovila je sve do izgradnje kopnenih prometnica koje su naselja uz Malu Neretvu povezala s novoizgrađenom Jadranskom magistralom sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Za to vrijeme Kruno Volarević je kupio manji brod za prijevoz građevinskoga materijala u doba početka turističke izgradnje.

Neretva se u posljednje vrijeme proslavila po Maratonu lađa

Duje Klaric/Cropix