Poznate pločanske glazbene zvijezde o svome gradu: ‘Nemamo ostatke Rimskog Carstva, ali imamo.......‘ Evo što kažu drugi Pločani

Zadnjih godina netko se baš trudi ocrniti Ploče. Lani su ih proglasili najružnijim, a ove godine najtužnijim i najdepresivnijim gradom. Kao mjesto koje treba zaobići u širokom luku označio ih je britanski portal “Telegraph”. Njegovo međunarodno vijeće mudraca na listu najljepših obalnih mjesta u Europi od hrvatskih gradova je uvrstilo Rovinj, a među najružnije svrstali su Ploče, od koji su ih “zaboljele oči”.

“Na pola puta između Dubrovnika i Splita, Ploče bi vas lako mogle prevariti da povjerujete da se tamo treba zaustaviti. Zapravo je to oronula luka s petrokemijskim terminalom i silosima za žitarice, a leži na ušću Neretve. Ploče imaju željezničku prugu koja vodi prema Sarajevu (danas radi samo ljeti, nudeći slikovitu rutu uz dolinu Neretve u Bosnu), a postoji i korisna Jadrolinijina trajektna linija za Trpanj na Pelješcu. No, nije to mjesto na kojem biste se željeli zadržati”, objasnili su ‘eksperti’ za ‘Telegraph’.

Pogrde s Reddita

I baš kad se činilo da ta lista tone u zaborav, nedavna objava na Redditu ponovno je podigla prašinu. Oni su birali natužniji i najdepresivniji grad i među brojnim spomenutim mjestima – opet je neslavna titula pripala Pločama.

Tema pod naslovom “Koji grad ste posjetili i pomislili: ovo je najdosadniji/depresivniji grad u Hrvatskoj?” privukla je stotine komentara. Korisnici su dijelili osobne dojmove iz različitih krajeva Hrvatske. Ploče su brojni sudionici rasprave naveli kao grad koji im je ostavio najtmurniji dojam. Navodili su oronule objekte, osjećaj sivila i nedostatak sadržaja, a jedan korisnik opisao ih je riječima da je “sivilo na svakom koraku, čak i kad sunce sja”.

Dakle, najružniji, najtužniji, najdepresivniji! Pločani su, razumljivo, ogorčeni takvim pogrdama:

Maja Erak nije fetiva Pločanka, ali tamo je više od pola života.

- Ovaj grad nije ni ružan ni depresivan, naprosto je pozitivno drugačiji, s ritmom i vibrom, koji morate osjetiti ako tu živite. Arhitektura Ploča je karakteristična za vrijeme nakon Drugog svjetskog rata i to nije krimen grada već posebnost. Sivilo ne ide u istu rečenicu s Pločama. Ploče su mala Venecija, gdje god krenete kroz grad u video krugu je voda i pregršt zelenila. Najduža kamena riva u Dalmaciji, najčešće okupana suncem gdje vam je sve na pet minuta. Ja, naprosto, iskreno i duboko volim Ploče. I zimi i ljeti, u proljeće i jesen, u podne, navečer i noću. Ovdje se osjećam mirno i sigurno…, osjećam se kao doma - kaže nam Maja.

Tihana Pažin ne voli etiketiranje, smatra da je sve stvar osobnog dojma:

- Veliki dio grada se razvijao u drugoj polovici 20.stoljeća kao lučki i industrijski centar, pa je funkcionalnost bila ispred estetike. Sam grad možda nema tipičnu mediteransku estetiku ili povijesnu arhitekturu, no kroz svoj prirodni položaj i ljepotu kojom je okružen i svoje specifičnosti grad ima.

Karla Šestan protivi se pridjevu “najdepresivniji grad”.

- Ploče su grad vrijednih ljudi, bogate prirodne baštine i sve aktivnijeg kulturnog života. Nazvati Ploče “najdepresivnijim gradom” više govori o predrasudama nego o samom gradu. Svako mjesto ima svoje izazove i vrijednosti. Oni koji ovdje žive znaju cijeniti zajedništvo, opušteniji ritam života i ljepotu koja ih svakodnevno okružuje. Poštujem svačije mišljenje, ali isto tako pozivam sve koji o Pločama stvaraju mišljenje na temelju glasina da nas posjete, upoznaju naše ljude i dožive ono što ovaj grad zaista jest - ističe Karla.”

Riva iz snova

Jasna Krilić rođena je na Crnoj Rici, Pločani znaju što to znači.

- Na Crnoj Rici su tada bile samo barake i jedan javni wc. Živjela sam u više gradova i malih mjesta, ali svako ljeto sam se vraćala mojim Pločama. Mogla sam ja birati i druge destinacije, ali ostao mi miris mora, pijesak pod nogama, kamene hridi na Tankoj Punti, šetnja rivom i poznati ljudi u mojim mislima. A depresivan je samo onaj koji je to napisao! A od radničkih baraka do danas grad je doživio preporod u svakom smislu. Ima sadržaja i druženja ako ih tražite, tu je sve potrebno za obiteljski život. Mladima možda to nije dovoljno,ali ništa ne dolazi servirano na tacni. Neka se sami malo potrude za svoj društveni život. Znači, depresivan grad nije, niti ružan nije! Tko misli suprotno, neka dođe kod mene na plažu, skočite sa moje skakaonice u jezero, prošetajte dalje 300 metara na plažu ili se odvezite na ušće pa da vas onda čujem - odlučna je Jasna.

- Kao što znamo ljepota je u očima promatrača tako da ne možemo utjecati na dojam nekoga tko autobusom prođe oko Ploča i ne prošeta se rivom i ne popije kavu u hotelu ili ispred “robne”. Nažalost, nemamo ostatke Rimskog Carstva ili Austro-Ugarske monarhije s kojima bi mogli privlačiti turiste iz cijelog svijeta ali imamo zato naše prirodne znamenitosti koje se ne mogu usporediti sa nijednim dijelom svijeta.Snimke Ploča iz zraka su impresivne i mislimo da nemaju konkurenciju u usporedbi sa sličnim manjim mjestima. A što se depresije tiče - ona je stanje pojedinca. Kuda god prođemo i gdje god sjednemo ljudi su uglavnom nasmiješeni i zadovoljni baš tu gdje jesu. Oni koji nisu ne bi bili zadovoljni ni u Londonu ni Parizu. Za nas su Ploče najsretniji grad na svijetu, uglas će Sanja, Neda i Tomislav Parmać, poznatiji kao Parmachy, koji su nedavno baš u svome gradu održali tradicionalni koncert u čast Oliveru Dragojeviću.

A mlada Josipa Glamuzina bila je kratka i rezolutna: “Niti sekunde se ne slažem da su Ploče ružan ili depresivan grad. Upravo obratno, ovo je jedan mali, simpatični gradić, siguran i miran, idealan za zasnivanje obitelji i život”.

A što o ovoj temi kažu muškarci? Ante Štrbić Fulin za sebe voli reći da je vršnjak s prvom stambenom zgradom u gradu, podignutom na Prišnici sada već pomalo daleke 1950. godine.

- Cijeli život sam ugostitelj, još tamo od 1967. i susreo sam bezbroj gostiju iz cijeloga svijeta, državnika, sportaša, glumaca, pjevača, radnika…, Nikad nisam čuo da netko o Pločama govori u negativnom kontekstu. Naprotiv, hvalili su prednosti ovoga grada i uvjeta života u njemu. Kod mene su se raspitivali o kupnji stana ili zemljišta jer žele upravo ovdje živjeti. Imamo rivu, tri plaže, ušće, Baćinska jezera i ne mogu se načuditi da netko tako piše o Pločama, kaže Fulin.

- Svako mjesto ili grad imaju življe, ali i one uspavanije dijelove godine - ovisno o sezoni promatranja, a i u skladu s afinitetima i preferencijama. Za ljubitelje prirode, šetnje, sporta, bicikliste i aktivnosti na otvorenom, Ploče je sigurno top destinacija. Ljubitelji dobrog provoda, bogatog noćnog života, shopinga i svakodnevnih prometnih gužvi definitivno će morati zaobići Ploče. Mene bi radovalo da odredimo neku viziju razvoja mjesta i grada, bez individualnih podjela, uzimajući u obzir ogromna bogatstva koja “vrište” oko nas. Polako stižu nove zgrade i dućani, kako to i priliči jednom lučkom gradiću i jedva čekam čuti za neki novi projekt.Odsobno bih gradu prije nalijepio mnoge druge naslove, nikad ga ne bih nazvao depresivnim. Depresija je - kao i ljepota individualna stvar, ako želiš dozvoliti depresivan dan ili tjedan, imaš ga i u velikom i lijepom Beču”, uvjeren je Mario Pavić.

Martin Burić se dugo godina bavi fotografijom, nema što nije fotografirao u Pločama. Nasmijavaju ga epiteti koji se podmeću Pločama:

- Mi depresivan grad? Odmah mogu pojmiti s kakvom ekipom je bio okružen tekstopisac i u kakvom raspoloženju je bio. Najtužniji? Mora da se zabunio i zamijenio slova t i j. Jer, ako ne računamo Grooood, Ploče su skoro najjužniji grad. A gostoljubivost? Ima toliko događanja i manifestacija gdje se može doživjeti gostoljubivost Pločana. Ribarska noć je najbolji primjer!

I mater i ćaća

Europu i Ameriku obišao je Zoran Parmać, glazba ga je “vodila” posvuda, svakakvih se urbanih cjelina nagledao:

- Duša mi pjeva kad dođem u Ploče, jedino mi se ovdje pišu pjesme, jedino mi se ovdje igra nogomet, jedino mi se ovdje prave djeca!”. Ovako o Pločama mogu pisati oni koji tu nikada nisu bili ili su bili u prolazu. Mi Pločani, gdje god dođemo, širimo dobre vibracije, radost i optimizam, a to radimo i u svome gradu. Možda, ipak, postoje neke tajne, mračne sile koje guraju tu agendu o Pločama iz, pitaj Boga, kojih razloga i s kakvim ciljem ali ja mislim da to nije slučajno, nego sve više sliči na kampanju, sumnjičav je Zoran.

Jure Jovica u Ploče je iz Staševice stigao 1974. i od tada je stalno prisutan u likovnom životu grada.

- Ja imam potpuno drugačije mišljenje o ovom gradu, koji je imao svoje transformacije. Najprije je bio industrijski grad, a kada je, nakon rata, industrija posustala, promijenio se i način života. Pitam se, jesu li ljudi koji tako negativno pišu o Pločama, ikada došli u grad i osjetili njegovo bilo ili ih vodi dojam koji dobiju s magistrale, dok prolaze.

Ovdje se svi međusobno poznajemo, imamo bogat kulturni život, zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu, kojega vodi Karla Šestan, Pločani mogu uživati u Adventu, uskrsnim događanjima, Pločanskom ljetu i brojnim drugim sadržajima u kojima sam i osobno angažiran. Ploče su za mene najljepši grad”, istaknuo je Jure i pročitao nam svoju pjesmu pod nazivom Grade moj: Najljepši si, grade moj. Kud god krenem nosim te u srcu svom. Grle te jezera, Neretva i more. Imena su ti druga dali, da te slomiti ne mogu, nisu znali. Kad se umoran izdaleka vraćam, ti me čekaš kao mater i ćaća. Najljepše su tvoje zore, grle te jezera, Neretva i more.