Lijepo vrijeme u dolini Neretve i Plini koristi se za branje smokava. Uzgajivači ove voćke ne žale se na prinos, a on je mogao biti i bolji da velike oborine u dva navrata nisu urod smanjile, neki kažu, i do 30 posto.
No gledajući u širem kontekstu, vremenske prilike nisu najveća prijetnja smokvarstvu u ovim krajevima. Česte berbe, sušenje i druge zahtjevne aktivnosti tijekom ljetnih mjeseci, ljude pomalo udaljavaju od smokava, uz vinovu lozu, zaštitnoga znaka ovoga područja. Posebice što berba i sušenje "traže" mnogo ruku, po mogućnosti mladih. Ipak, ima i onih koji prkose trendovima, održavaju vlastite, "vraćaju u život tuđe" i podižu nove nasade smokava, produžujući tako život ovoj kulturi koja je u prošlosti othranila mnoge generacije.
Imaju ih ‘u malom prstu‘
Obitelj Radić iz Stabline, supružnici Denis i Ivana, te kćerka Denea, imaju smokve "u malom prstu". Njima se bave dugi niz godina i, ističu, uživaju u tome! Deno, kako ga supruga od milja zove, bavi se smokvarstvom "od kada se rodio", a ona zadnjih 13 godina. Dovoljno da steknu znanje i iskustvo za proizvodnju suhih smokava vrhunske kvalitete. I da to svoje znanje i iskustvo prenesu na kćerku.
"Nije stvar samo u materijalnome, jednostavno uživamo u ovome. Ništa nam nije teško, a smokve nam uloženi trud vrate na pravi način. Ove godine osušit ćemo oko 700 kilograma. To je jedna prosječna godina, ni najbolja ni najgora, a mi smo zadovoljni. Ne očekujemo ni teškoće prilikom plasmana jer se kvalitetna suha smokva uvijek dobro proda", govore nam supružnici Radić i otkrivaju buduće planove.
Trenutačno obrađuju 75 stabala, od čega je 35 njihovih, a 40 su dobili od drugih ljudi da "ne ostanu u ledini", jer se nema tko o njima brinuti na pravi način. Taj broj će se uskoro značajno povećati na području Vina. Naime, Denis se priprema za mirovinu, a to znači više slobodnoga vremena koje će biti posvećeno upravo njihovom poslu, hobiju i ljubavi. Već su odredili lokacije za 60 novih stabala. Za početak.
Smokvarstvo je budućnost
"Imamo planove i nadamo se da ćemo ih ostvariti. Samo neka posluži zdravlje, a volju i znanje imamo. Razmišljamo dugoročno, jer se smokvarstvom želimo baviti dok god budemo mogli. Za sada nas prati i naša kćerka, a vidjet ćemo kako će biti u budućnosti", poručili su Ivana i Denis.
Premda nema potpuno točnih podataka, struka pretpostavlja da je na području Grada Ploča pod smokvom zasađeno dvadesetak hektara, a na području Dubrovačko – neretvanske županije oko 140 hektara. I dok najveći svjetski proizvođači smokava Italija, Turska, Grčka, Alžir, SAD, Portugal i Španjolska nastavljaju borbu za dominaciju na svjetskom tržištu, u našoj zemlji smokvarstvo je postalo sporedna djelatnost. Taj trend započeo je još u bivšoj državi kada je broj stabala smokava sa milijun i sedam stotina tisuća u pedesetim godinama prošlog stoljeća, pao na milijun i dvjesto tisuća neposredno prije Domovinskoga rata, od čega više od osam stotina tisuća u Hrvatskoj, a proizvodnja s 21 500 tona na oko 11 tisuća tona. Danas je gotovo nemoguće doći do podataka o broju smokava i prinosima, ali se zna da je prije nešto više od 30 godina po broju stabala prednjačio Šibenik, s oko 220 tisuća stabala, a po kvaliteti smokve dubrovačko područje i dolina Neretve.
Za političku elitu
Kao jedna od najstarijih suptropskih voćaka, o čemu svjedoče brojni reljefi, slike i nadgrobni spomenici staroga Egipta četiri tisuće godina prije Krista, smokva se, kako se vjeruje, iz južnih dijelova Perzije i Sirije, preko Sredozemlja, kroz stoljeća prenosila na sve kontinente, pa je tako dospjela i u naše krajeve. Vjeruje se da su je u ovo područje donijeli Feničani, a Dioklecijanov edikt iz 301. godine pokazuje da se ona uzgajala u Dalmaciji prije Krista.
Stariji ljudi iz Pline i Doline Neretve još se sa sjetom sjećaju vremena kada je, prije Drugoga svjetskoga rata, ovdašnja suha smokva, u drvenim paketićima, završavala na stolovima političkih elita u Londonu, Beču i drugim europskim metropolama. O njenoj kaloričnosti svjedoči i činjenica da su stari ljudi cijeli dan obavljali teške poslove na polju hraneći se isključivo suhim smokvama.
Sada, u "modernim" vremenima, težak i zahtjevan posao udaljio je mlade ljude od smokvarstva. No, primjer obitelji Radić, i ne samo njih, daje nadu da budućnost donsi bolje vrijeme ovoj drevnoj kulturi.
Uzgoj smokve u dolini Neretve, kao i drugdje, zahtijeva sunčane, zaštićene položaje i dobro drenirano, propusno tlo, po mogućnosti lakše, karbonatno, bez zastoja vode. Važno je osigurati dovoljno vlage, što se postiže navodnjavanjem u sušnijim razdobljima tijekom srpnja i kolovoza posebno za stolne sorte, te primjenom malčiranja za očuvanje vlage u tlu. Otpornost na mraz varira, pa je za mlade biljke potrebna zaštita, dok starija stabla mogu podnijeti niže temperature.
Zanimljivo je da diljem svijeta postoji čak više od 800 različitih vrsta smokava, a najveći proizvođač je Turska. Prehrambena vlakna iz smokava potpomažu rast dobrih bakterija u crijevima, a time i zdravu crijevnu mikrofloru.
Sušenjem smokava smanjuje se udio vode u plodu na samo oko 25 posto, no produljuje se rok trajanja ove delicije na čak godinu dana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....