U cijeloj Neretvi, pa tako i u Rogotinu, već dugi niz godina živi vjera i tradicija Velikog tjedna, razdoblja od Cvjetnice do Uskrsa, najvećega kršćanskog blagdana. Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje.
Na Veliki četvrtak uređuje se Kristov grob u crkvi Presvetoga Trojstva. Sam Kristov grob uvijek se u crkvi uređivao na desnom pomoćnom oltaru posvećenom svetom Josipu. Uređivanje svetog groba nekad se obavljalo na Veliki petak ujutro dok se to u novije vrijeme čini na Veliki četvrtak. U uređenju sudjeluju rogotinske žene, neke od njih već gotovo šest desetljeća. Najstariji je dio groba drveni sarkofag s kipom mrtvoga Krista. Taj dio najvjerojatnije potječe iz druge polovice 19. stoljeća. Djelo je nepoznatog majstora. Odlikuje se jednostavnošću izrade i prikazom Krista sukladno umjetničkom izričaju toga vremena.
Pećina ukrašena lovorom
Sve do sredine 20. stoljeća to je bio jedini dio Kristova groba. On se postavljao usred pećine oblikovane od lovorovih grana. Za župnika don Pavla Žanića, budućega mostarsko duvanjskog biskupa, 1950-ih godina prošloga stoljeća već postojećem sarkofagu dodaju se novi dijelovi drvene konstrukcije koji s njim čine skladnu cjelinu. Tada se izrađuje drvena ograda sa stupovima oko sarkofaga te trijumfalni luk koji spaja stupove na ulazu u grob. U uređenju groba i dalje se koriste grane lovora kojima se želi dočarati ambijent vrta u kojem je Krist bio pokopan.
Veliki četvrtak je početak velikog ili svetog trodnevlja. Muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Od starine je bio običaj da se svi poljoprivredni i drugi radovi moraju obaviti toga dana do podneva. Mjesto je vidljivo ulazilo u svetu šutnju koju je prekidala samo zvonjava zvona koja su najavljivala večernju misu. Liturgija Velikog četvrtka iznimno je bogata, znakovita i dirljiva, čemu svojim pjevanjem doprinose Pučki pivači iz Rogotina. U prošlosti je liturgija trajala satima.
Stanke na sedam mjesta
Znakovit je obred pranja nogu, mještanima, apostolima kojeg obavlja župnik na spomen Kristove ljubavi iskazane pranjem nogu svojim učenicima. Nakon otpjevanog oficija i svih čitanja djeca i mladi bi u crkvi udarali baraban. Bio je to drveni štap za tu priliku posebno izrezbaren kojim se nekoliko trenutaka udaralo u crkvene klupe. Taj je čin označavao trenutak u kojemu je Isus bio uhvaćen u Getsemasnkom vrtu kada su po njega došlu, kako kaže Sveto pismo “s toljagama i oružjem”.
Veliki petak stavlja naglasak na Isusovu muku i smrt. Cijelo vrijeme večernjih obreda u crkvi su se ispred Kristova groba smjenjivale straže. Nakon propovijedi slijedilo je svečano otkrivanje križa, njegovo ljubljenje te pričest. Na kraju obreda u crkvi započinje je teoforična procesija s presvetim sakramentom oko mjesta. U procesiji se nose križevi, ferali, crkveni barjaci i baldahin koji prate stražari. Običaj je da procesija staje na sedam mjesta radi blagoslova. Nosi se i Šimunov križ, veliko drveno raspelo koje nosi koja se na to zavjetovala, praćena stražarima. Put procesije osvijetljen je stotinama baklji i svijeća u prozorima kuća.
Svjedočanstvo života
Velika subota dan je Kristovog počivanja u grobu. Večernja služba započinjala je malo prije pola noći blagoslovom vatre ispred crkve. Za vrijeme službe ispred Kristovog groba dalje se čuvala straža. Na pjevanje zaziva Gospodine, zapovjednik stražare uvodi u crkvu kako bi na Slavu popadali tlo u znak slavnog Kristovog uskrsnuća. Nakon toga bi bježali iz crkve, te se zajedno vratili u crkvene klupe do kraja mise.
Uskrs je svjedočanstvo o tome da je Krist živ i da je s nama, da smo i mi živi s njim živim. Uskrsna noć je poziv čovjeku da u ovom svijetu i životu ugleda i prepozna zoru dana Kraljevstva Božjega, početak nove stvarnosti. Uskrs nas poziva da i mi potrčimo kako bismo susreli Krista koji nam već dolazi u susret.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....