Najpoznatiji i najpopularniji običaj vezan uz Veliki tjedan u Metkoviću su svakako žudije. Taj običaj vezan je isključivo za Veliki tjedan, i to od Velikoga četvrtka navečer, do Uskrsnoga bdijenja. Žudije su obično mladi ljudi, do 35 godina života, koji moraju biti uzorni vjernici i građani.
Iz kartona u platno
Žudije su u župi osnovane još daleke 1857. i to su, prema postojećim podacima, vjerojatno najstarije žudije u cijeloj Dalmaciji. Osnovao ih je Ante Gluščević, Metkovac, koji je bio sjemeništarac u Lorettu, odakle je i donio taj običaj u Metković. Tradicija se potom proširila po cijeloj dolini Neretve, a vjerojatno i šire po Dalmaciji.
U početku, dok je još stajala stara crkva, bilo je samo četvero žudija, odjevenih u kartonske odore, koje su ubrzo zamijenjene platnenima. Gradnjom nove crkve njihov broj raste na šesnaest, a danas ih je ukupno dvadeset i dvojica. Najveća njihova uloga dolazi do izražaja na Veliki petak.
Tijekom procesije na Veliki petak, žudije su uz svećenika i Šimuna Cirenca u središtu pozornosti. Oni su podijeljeni u tri skupine:
Prva skupina su šimunaši, njih četvorica, koji prate Šimuna Cirenca. Obučeni su u žute haljine s kacigama na glavama, nose koplja sa sječivima, mačeve na pojasu i štitove.
Dio pučke pobožnosti
Druga skupina su baldakinaši, koji prate baldahin pod kojim ide svećenik s Presvetim u procesiji. Oni su odjeveni u crvene haljine i prsluke, a nose isto oružje kao šimunaši, ali bez štitova.
Treća, najbrojnija skupina su gardisti, njih dvanaest, koji cijelim putem koračaju strogim vojničkim korakom. I oni nose crvene haljine s prslucima, kacige bez perjanica, koplja (bez sječiva) i mačeve na pojasu. Svaku skupinu predvode vođe odjeveni u ljubičaste haljine, s kacigama ukrašenim perjanicama, a u rukama drže mačeve ili buzdovane i štitove.
Žudije su tijekom Vazmenoga trodnevlja značajan dio pučke pobožnosti te na neki način upotpunjuju liturgiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....