Jedna od prednosti društvenih mreža jest i ta da se na njima mogu naći podaci o događajima koji nisu dovoljno poznati ili su zanemareni, donosi Slobodna Dalmacija.
Takva je i priča o maloj Oršuli s Hvara, koja je prije više od sto godina umrla od španjolske gripe, kao i tisuće drugih tada u Hrvatskoj i Europi.
Međutim, maloj Oršuli otac je u Lovištu na Pelješcu, pored mora, podignuo spomenik, koji i danas svjedoči o nesretnoj sudbini djevojčice.
Priču i fotografiju o tome podijelio je jedan korisnik Facebooka uz ovaj tekst:
"Punta male Oršule, mitsko mjesto gdje Pelješac uranja u more. Mala Oršula je umrla od španjolske gripe koja je 1918. harala Hrvatskom i svijetom. Vrhunac je imala u ljeto te godine i bilo je zaraženo čak 90 % stanovništva Hrvatske, a uzela je par desetaka tisuća života. Oršula je pokopana u blizini spomenika koji je svojoj kćeri podigao otac Marko Popović. I danas, nakon 108 godina, poneko upali svijeću za dušu hvarskog anđela", napisao je on dirljivo na Facebooku, izazvavši emotivine rekacije.
"Pokoj vječni daruj joj Gospodine! Mali anđeo sa Hvara ima mir na najlipšem mistu";
"Svaki put kad se tu nađem uhvati me tuga. Koliko boli u ovom epitafu... Počivala u miru Božjem";
"Bila je mlađa sestra mog pok. oca Stipana (1907 - 1994.)."
Zanimljivo je da ovom korisniku Facebooka ovo nije prva objava o maloj Oršuli. Na istoj društvenoj mreži on je 22. studenoga prošle godine imao nešto veću objavu iz koje se moglo saznati odakle je djevojčica, tko joj je djed te više detalja o spomeniku.
Ovo je njegova objava:
"Spomenik djevojčici iz Gdinja preminuloj prije 107 godina na mjestu gdje Pelješac na zapadu ljubi more, gdje i danas poneko upali svijeću za dušu hvarskog anđela. Djevojčica se zvala Oršula i umrla je od španjolske gripe koja je 1918. harala Hrvatskom i svijetom. Vrhunac je imala u ljeto te godine kad je bilo zaraženo čak 90 % stanovništva Hrvatske, a uzela je par desetaka tisuća života. Oršula je pokopana u blizini spomenika koji je svojoj kćeri podigao otac Marko Popović, a njezin djed, Petar Rosandić, bio je prvi stalni stanovnik Lovišta. Sliku ovog mitskog mjesta ponavljam više godina iz razloga da se netko napokon sjeti ovo urediti, skromno i u skladu s prirodom i gordošću ovog bisera. Naravno bez bagera i septičkih jama uz žalo, kako rade neki zemni patuljci u zadnje vrijeme. Mislimo li išta ostaviti djeci u ovom Bogom danom kraju, osim nakaradnih zgrada, plastike, telekomunikacijskih repetitora i mržnje?" zapitao se on.
I ta je objava, u kojoj se on referira i na neke ranije, potaknula niz komentara:
"Bila sam tu slučajno, vidjela, zaprepastila se da taj mali spomenik jednoj takvoj tragediji tako tu stoji sam, napušten, osamljen, ne znam ni sama što sam htjela, tko da ga danas pohodi i kome da on danas išta znači, no činila mi se takva nekakva strašna nepravda da stoji tako uz same valove, izložen njima i tako sam.
Baš lijepo da ste o tome objavili članak i da se trudite da se taj mali grob nekako obilježi, to je upravo ono što sam tako snažno osjetila da treba kad sam ga ugledala. Iskreno se nadam da ćete u tome uspjeti";
"Ljetujem u Lovištu 10 godina. Prve godine, dok sam tek upoznavala mjesto, sasvim slučajno naišla sam na ovaj grob. Otada ga svake godine posjetim i zapalim svijeću. Nisam znala da se zvala Oršula. Oršula, neka te prati tišina i spokoj ovog mjesta";
"Lovište je biser juga, a ova kapelica je podsjetnik na tužnu povijest i život naših ljudi koji su opstali u ovoj divljoj ljepoti od kamena i soli. Gdinj je takvo slično mjesto na Hvaru. Život na škoju je predivan, ali i kalvarija. Ivo, dragi moj škojaninu, ostani mi uvik isti, pozdravi iz Splita";
"Laka Ti zemlja, Anđele";
"Hvala Vam na ovoj prekrasnoj slici i popratnom komentaru. Pokojna Oršula je bila sestra mog oca Stipana, a Marko Popović moj djed, Petar Rosandić je moj pradjed, otac moje bake Ivke, majke mog oca. Živim u Hvaru i u Lovištu nisam bio jako dugo, a onda kada sam bio uvijek sam posjećivao ovaj spomenik, koji izaziva neopisivu tugu. U mladosti sam svako ljeto boravio u Lovišćima po nekoliko tjedana, od 1955 do 65. Odlično se spominjem svih ljudi koji su tada tamo živili, pa svaki spomen Lovišća u meni izazove snažnu nostalgiju", dio je komentara na Facebooku koji redom izražavaju podršku projektu podsjećanja na malu Oršulu i na spomenik koju je podignuo njezin otac. Mnogima je to bila i prilika da se prisjete uspomena na Lovište i na Pelješac, donosi Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....