Hrvatska obala već je godinama privlačna stranim kupcima koji na Jadranu traže kuću za odmor, drugu nekretninu ili mjesto na kojem će provoditi dio godine. Među njima su česti i Poljaci, koji se posljednjih godina sve češće spominju u analizama hrvatskog tržišta nekretnina. Ipak, najnoviji podaci pokazuju da njihov interes nije neograničen: prema podacima Porezne uprave za 2025. godinu, osobe iz Poljske stekle su 387 nekretnina u Hrvatskoj. Usporedbe radi, najviše kupoprodaja među stranim stjecateljima zabilježeno je kod državljana Slovenije, njih 2569, te Njemačke, njih 1963.
Jedan od Poljaka koji je svoju povezanost s Hrvatskom pretvorio u nešto puno trajnije od ljetovanja jest Robert Makłowicz, televizijski voditelj, putopisac i gastronomski kritičar. Poznat je po emisijama u kojima istražuje kuhinje i običaje različitih zemalja, a popularnost je stekao serijalima ‘Podróże kulinarne Roberta Makłowicza‘ (‘Kulinarska putovanja Roberta Makłowicza‘) i ‘Makłowicz w podróży‘ (‘Makłowicz na putovanju‘), prenosi portal Index.hr. Danas svoje gastronomske i putopisne sadržaje objavljuje i na YouTubeu.
Rođen je u Krakovu, gdje je studirao pravo i povijest na Jagelonskom sveučilištu, a tijekom karijere napisao je nekoliko knjiga o hrani, putovanjima i kulturi. Među njima je i ‘Dalmacja. Książka kucharska‘ („Dalmacija. Kuharica“), posvećena dalmatinskoj gastronomiji. Njegova ljubav prema Hrvatskoj nije, međutim, ostala samo na televizijskim putovanjima i pisanju. Na Pelješcu je pronašao vlastiti kutak mira, staru kamenu kuću u malom mjestu, daleko od vreve turističkih središta.
Makłowicz je u intervjuu za poljski magazin Wiatr ispričao da nije tražio nekretninu kao investiciju, nego mjesto u Europi u kojem bi mogao uživati u miru i drukčijem ritmu života. Zajedno sa suprugom razgledavao je više kuća, a presudna je bila četvrta koju su posjetili.
- Tražili smo nešto dalje od mora jer su cijene uz samu obalu puno više. Agent nam je pronašao nekoliko kuća pa smo ih krenuli obilaziti. Pogledao sam prvu, drugu, treću... Kad su mi pokazali četvrtu, na Pelješcu, odmah sam znao da je to to. Kamena kuća stara sto godina u malom selu, gdje možete provesti tjedne, a da sretnete tek nekoliko susjeda. Doslovno kraj svijeta - ispričao je.
Kuća mu se toliko svidjela da je odmah pitao gdje se nalazi najbliži bankomat kako bi mogao ostaviti kaparu. Put od Krakova do Pelješca nije kratak, no udaljenost mu očito nije predstavljala prepreku. Privukli su ga priroda, mir i činjenica da je poluotok zadržao mnogo svojeg izvornog karaktera, donosi Dom&Dizajn
Otkrio je i koliko je platio nekretninu, iako nije naveo točan iznos. Prema njegovim riječima, u vrijeme kupnje kuća je stajala približno koliko i kuća u manjem mjestu u Poljskoj. Danas bi takvu usporedbu, posebno kada je riječ o nekretninama uz more, bilo mnogo teže napraviti.
- Tada su nekretnine bile znatno jeftinije nego danas. Sad su cijene slične onima u Poljskoj, posebno kad je riječ o kućama uz samo more. Moja kuća nije uz more, gdje su nekretnine najskuplje, nego desetak do petnaest minuta dalje. Tada je koštala otprilike koliko i kuća u manjem mjestu u Poljskoj - objasnio je.
Ipak, najljepši dio njegove priče nije ni kamena kuća stara više od stotinu godina ni odluka da je kupi gotovo na prvi pogled. Makłowicz je posebno istaknuo odnos sa susjedima, koji mu pomažu dok boravi u Poljskoj i brinu se da kuća ne ostane prepuštena sama sebi:
- Mislim da su me domaći prihvatili. Osim Hrvata, u blizini žive jedan Englez, Nijemac i par iz Poljske. Kad me nema, susjedi pripaze na kuću, a ponekad se pobrinu i za vrt - ispričao je.
Takva pomoć već bi sama po sebi bila lijepa gesta, no susjedi su otišli i korak dalje. Jednom se prilikom vratio na Pelješac i otkrio da su mu posadili masline. Nisu to učinili kako bi mu stvorili dodatnu obvezu, nego su očito procijenili da bi od stabala mogao imati koristi, iako sam nije imao iskustva s proizvodnjom maslinova ulja.
- Jednom sam došao i vidio da su mi posadili masline. Pitao sam ih koliko sam im dužan, a oni su rekli: ‘Ništa. Ionako ne znaš proizvoditi maslinovo ulje. Mi ćemo to napraviti, a zauzvrat ćemo uzeti dio uroda‘ - prisjetio se.
U toj se kratkoj anegdoti krije i razlog zbog kojeg se Makłowiczeva priča razlikuje od uobičajenih izvještaja o strancima koji kupuju nekretnine na hrvatskoj obali. Kuća mu nije samo mjesto za odmor, nego prostor u kojem je uspostavio odnose s ljudima koji ondje žive tijekom cijele godine. Dok je on u Poljskoj, oni paze na njegovu imovinu, uređuju vrt i brinu se o maslinama, a zauzvrat će dobiti dio uroda.
U intervjuu iz 2014. godine Makłowicz je otkrio da je na Pelješcu tada provodio prosječno tri mjeseca godišnje. Posebno mu je odgovarao sporiji način života, koji se znatno razlikuje od svakodnevice u velikom gradu. Ljetne vrućine, govorio je, mogu otežati čak i najjednostavnije poslove, pa je neke obveze najbolje obaviti rano ujutro ili pričekati večer.
Upravo mu je takvo okruženje odgovaralo i za pisanje. Volio je sjesti za stol pod bademom, popiti gemišt i slušati cvrčke dok radi. U Dalmaciji je napisao knjigu ‘Café Museum‘, a hrvatsku gastronomiju nastavio je približavati poljskoj publici i kroz knjigu ‘Dalmacja. Książka kucharska‘, televizijske emisije i putopisne sadržaje.
Makłowicz je na Pelješcu pronašao kuću za odmor, ali i mjesto na kojem može pisati, uživati u dalmatinskoj svakodnevici i provoditi vrijeme daleko od gradske vreve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....