Profesorica Iva Štefanac iz Rijeke je došla živjeti na poluotok odakle su joj preci: ‘Kad vam Pelješac uđe u srce, ne možete ga izbaciti! Ovdje su djeca vrlo talentirana!‘

Lijepo je bilo vidjeti da je galerija Muzeja vinogradarstva i vinarstva u Putnikoviću prepuna publike. Ondje je 29. listopada otvorena izložba dječjih likovnih radova ‘Boje baštine‘. Svečani program obilježile su glazbene i recitacijske točke učenika te prigodni govor ravnatelja Osnovne škole Janjina profesora Tea Antunovića i profesorice Ive Štefanac, voditeljice projekta.

Na Pelješcu se trude njegovati tradiciju i čuvati baštinu te ljubav za svoj kraj i kulturu prenijeti na djecu. U tome sasvim dobro uspijevaju.

Najnovija izložba prikazuje radove u kojima su učenici likovno interpretirali specifičnosti prirodne i kulturne baštine rodnog Pelješca. Izložena su 32 likovna rada učenika od 2. do 8. razreda Osnovne škole Janjina i Osnovne škole Trpanj. Izložba, koja će ostati otvorena do 29. studenog, nastala je u suradnji dviju škola i Kulturno-umjetničkog društva Putniković, koje je nositelj projekta te kontinuirano promiče materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Putnikovića i Pelješca. Baština se generacijama prenosi kao sustav vrijednosti, običaja, kulture i identiteta jedne zajednice.

Mali pelješki kreativci na djelu: U Putnikoviću otvorena izložba dječjih likovnih radova ‘Boje baštine‘

Vratila se korijenima

Pronašli smo profesoricu Ivu Štefanac, čija je životna priča, odnosno povratak korijenima, također inspirirajući:

- Ovo je već druga godina zaredom da nešto slično radimo. Prošle godine smo napravili izložbu ‘U duhu Celestina Medovića – Boje Pelješca‘. Htjeli smo tu priču i dubinu njegova stvaralaštva na Kuni približiti djeci koja zapravo nisu upoznata s tim. Celestin Medović je osoba koja nije značajna samo za Pelješac i Dubrovačko-neretvansku županiju, nego i za cijelu Hrvatsku. I umjetnički i u svakom smislu – istaknula je Iva Štefanac.

- Tako je to krenulo. Onda smo organizirali posjet privatnoj zbirci u Kuni i shvatili da smo jedina škola koja je to ikad napravila – kaže Iva, koja predaje likovnu kulturu.

Iva Štefanac je inače porijeklom s Pelješca, odakle je njezin djed. Prije dvije godine vratila se u Janjinu, gdje su živjeli njezini preci. Radi u školi u Trpnju, Putnikoviću i Janjini. Inače je rođena i odrasla u Rijeci, a na pitanje kako joj je bilo zamijeniti veliki grad s malim mjestom, odgovara:

- Ovo je najbolje što sam napravila u životu! Svi me to pitaju i svi su začuđeni, ali ja sam jako vezana za ovaj kraj. Sva ljeta u djetinjstvu sam provodila s djedom i bakom u Janjini, a Pelješac, kad vam uđe u srce, ne možete izbaciti. Otkad sam se vratila, sve mi je krenulo, i posao, i projekti s djecom, moje privatne izložbe, nagrade... Sve lagano ide, a zapravo smo na kraju svijeta, u nekom malom selu – s osmijehom govori profesorica likovne kulture.

- Pokrenula sam cijeli niz projekata jer sam vidjela da su djeca vrlo talentirana, vrlo fina, otvorena za rad, zainteresirana za svoj kraj. Kroz odgoj su uključena u aktivnosti zajednice, u polju, u obiteljske aktivnosti. Zato sam htjela to nekako probuditi, da te male zajednice dobiju jedan udah i da se svi povežu, i roditelji, i bake i djedovi i susjedi, te da svi dobiju osjećaj da su vrijedni, da ne moraju ići u Zagreb ili Split i diviti se nečijoj tuđoj vrijednosti. Njihova vrijednost je puno veća ovdje gdje jesu, a imaju neprocjenjivo blago mira, zadovoljstva i odnosa u obitelji i susjedstvu, kao i vrijednosti tradicije, umjetnosti i kulture. Ako samo osvijeste koliko je to vrijedno, imat će nešto što će ih nositi cijeli život. Nikoga ne treba biti sram što je iz maloga sela ili s nekog otoka, što se ljudima zna događati. Djeca iz malih sredina odlaze u velike gradove u škole i budu posramljeni jer misle da nisu dorasli životu koji je strukturiran u gradu. Ali ovdje postoji jedna druga vrsta strukture života koja je zapravo beskrajno vrijedna. To im netko treba pokazati, a umjetnost je savršen medij za to jer nema otpora, sva djeca vole slikati – ističe Iva.

- Ovdje su djeca vrlo talentirana. Radim već 21 godinu u školama i mentor sam u struci, ali nigdje nisam susretala ovakve talente. U drugim školama je prosjek nadarenosti u razredu 10 posto, a ovdje od petoro imam četvoro nadarenih. Oni toga nisu ni svjesni, a mi smo u ovim malim školama već drugu godinu zaredom dobili ogromnu izložbu u prekrasnom muzeju koja izgleda potpuno profesionalno. Ovu godinu, za razliku od prošle, uključilo se Kulturno umjetničko društvo Putniković pod vodstvom Valentine Žuhović. Prepoznali su da je ovo što radimo kao škola izuzetno vrijedno i htjeli su se uključiti, s obzirom da je njihova specifičnost upravo njegovanje baštine Pelješca i Putnikovića. Pokrenuli su projekt, dobili sredstva od Dubrovačko-neretvanske županije i na taj način smo ove godine nabavili profesionalne okvire za izložbu i još neke stvari koje su omogućile da sve skupa izgleda još bolje. Svake godine smo odlučili napraviti mali katalog, koliko to sredstva omogućuju, čisto da ostane trag da se ovo dogodilo i da se ne zaboravi. Na kraju svake izložbe djeca dobiju pohvalnice. Sve to djeci daje osjećaj da je stvarno vrijedno to što rade. I to je ono što mogu napraviti za djecu i zajednicu – rekla je Iva Štefanac, koja se za stalno doselila u Janjinu i ne misli je više napuštati.

Nije prva

- Sve je ovo podržao ravnatelj Osnovne škole Janjina Teo Antunović, koji je vrlo otvoren za sve vrste projekata, suradnji, aktivnosti djece i učitelja, u svakom kontekstu je jako podržavajući. Bez te podrške bi teško išlo. Organizirao je terensku nastavu u Kunu, pomogao je oko realizacije projekta KUD Putniković, a u sve ovo uključena je i osnovna škola Trpanj i njihov ravnatelj Lovro Dabelić koji je isto vrlo otvoren i s lakoćom podržava svaku kvalitetnu aktivnost djece i učitelja – zaključila je Iva Štefanac.

- Ovo nije prva izložba te vrste. Prošle godine smo također u suradnji s OŠ Trpanj organizirali vrlo zapaženu izložbu "Da sam Celestin". Planiramo nastaviti s izložbama učeničkih radova i dalje, a posebno nas veseli izložba koju planiramo postaviti u listopadu 2028. godine, kada slavimo 200 godina organiziranog školstva u Janjini, najstarijoj školi na poluotoku Pelješcu - ostaknuo je ravnatelj Teo Antunović. 

- Naravno, ničega ne bi bilo da nema suradnje OŠ Janjina i OŠ Trpanj koje povezuje zajednička profesorica likovne kulture, te ogromne pomoći KUD-a Putniković i Muzeja vina. Ne smijemo zaboraviti i pomoć peljeških općina, posebno kod organizacije prve izložbe, kao i suradnju drugih profesora na navedenim projektima. Na kraju treba reći veliko hvala učenicima na trudu te roditeljima na podršci. Drago mi je da Pelješac voli likovnu umjetnost i ima talenta, što je pokazalo drugo mjesto u državi učenika OŠ Trpanj, Filipa Žegure. Nadam se da ćemo u budućnosti vidjeti još talenta i uživati iznova svake godine u odličnim učeničkim radovima - rekao je na kraju.