Korizma i Veliki tjedan u Dubrovačkom primorju obiluju običajima koji spajaju kršćansku tradiciju s pučkim vjerovanjima i starinskim praksama. Mnogi se od tih običaja i danas njeguju, dok neki žive tek u sjećanjima starijih mještana. Nekada se korizma daleko ozbiljnije shvaćala; nije bila tek odricanje od slatkog, cigareta i slično, nego vrijeme duboke duhovne priprave, posta i sjećanja na Isusovu muku i uskrsnuće. Molitva je bila središnji dio svakodnevice, što se danas, nažalost, sve više zaboravlja.
Veliko trodnevlje predstavlja vrhunac liturgijske godine, a posebno mjesto u njemu zauzima pjevanje Muke Gospodnje. Ipak, liturgija i njezino teološko značenje nerijetko su bili daleki i teško razumljivi običnom puku. Zbog toga se vrlo rano, još u 14. i 15. stoljeću, javljaju pučke molitve i pjesme na temu Isusove muke, ali jednostavnije, emotivnije i "bliže" narodu.
Na terenskim istraživanjima u Dubrovačkom primorju zabilježila sam različite verzije Gospina plača, odnosno Muke Gospodinove, koje smatram najdubljim pučkim izrazom vjere. Marko Dragić te tekstove naziva poemama u kojima se Isusova muka prepričava iz Marijine perspektive, naglašavajući njezinu patnju, skrušenost i majčinsku bol.
Posebno mi je ostalo u sjećanju kazivanje M. Đ. iz Visočana, koja je, bez ikakve pripreme, u jednom dahu i u trajanju od dvadeset minuta ispjevala cijeli Gospin plač. Ton i ritam njezina pjevanja dodatno pridonijeli stvaranju osjećaja prolaznosti, skrušenosti što, zapravo, i jest smisao korizme.
To mi je jedno iskustvo s terenskim istraživanja koje nikada neću zaboraviti. Vozio me tata, koji je bio sumnjičav kao i svi o vrijednosti usmene književnosti, ali ga je to kazivanje potpuno uvjerilo. Kasnije mi je rekao da ne smijem dopustiti da se to izgubi.
Gospin plač ili Muka Gospodina pjevala se, molila svaki dan, na paši, oko vatre. Uz to se molila i molitva Sunce sjaše i presjaše ili kako se negdje naziva Sto amena ili samo Križići, zapisane su mnoge varijacije ove molitve i po Hrvatskoj i po Bosni i Hercegovini.
Pletenje poma
Najprepoznatljiviji običaj je pletenje poma. U Primorju je vrijedila uzrečica: "Što veća palma, to je žena vještija."Inače, prije su u crkvu pomu nosili domaćin ili najstariji sin, a križići s poma stavljali su se iza svetih slika i čuvali cijelu godinu, što je sačuvano i danas.
Osim apotropejske funkcije, blagoslovljene grančice palme, masline ili nekog drugog bilja nose panspermijsku funkciju pa su ih ljudi nosili i ostavljali po poljima i štalama.
Dar u kolu
Još su stari narodi poput Grga, Kelta, Feninčana, Egipćana, Indijaca smatrali da je svijet nastao iz jajeta. Osim toga, ono simbolizira periodičnu obnovu prirode i ponovnoga rođenja u mnogih naroda svijeta. U kršćanstvu je ono simbol novoga i vječnoga života.
U Dubrovačkom primorju pisanice su se poklanjale u kolu kada bi djevojke vješto stavljale pisanice momcima u pojas. Također, običaj je bio da djevojke, koje će se tu godinu udati, dijele napengana jaja svim svatovima i to po pravilu: kumu dvanaest jaja, a ostalima svatovima šest.
Primorski vez
Primorski vez nema izravne poveznice s uskrsnim običajima u Dubrovačkom primorju. Ipak, motivi cvjetića primorskog veza prizivaju proljeće. Zato je Rebeka Milković uvela i nove, uskrsne motive te vez sa suradnicima prenijela na podmetače ili ukrasne salvete koje mogu krasiti košarice za blagoslov hrane. Time primorski vez dobiva novi, suvremeni izraz, odnosno svojevrsnu reinterpretaciju koja čuva tradiciju, ali je prilagođava današnjem vremenu. Naravno, ništa ne bi bilo moguće realizirati da mi u tome ne pomaže Nike Tomović (voditeljice radionice, izvrsna i iskusna vezilja) koja je opduševljeno prihvatila Rebekin prijedlog.
U primorskoj se nošnji vez koristi samo na maramici (marami), kamižolici, naprscima te na tobolcima u kojima su muški nosili duhan. Veze se jednostavnim bodovima: ponto erbo, lančić, punjenje. Na kraju se na maramice (marame) ušivaju i dinarići.
Najraskošniji vez nalazi se na trokutastoj bijeloj maramici (marami) koju mladenka nosi uz lanetu. U jednom kutu izvezen je bogati primorski motiv raznobojnom vunicom: cvjetne grančice (crvene, ružičaste, žute) izviru iz oblikovanog srca ukrašenog dinarićima. Oko srca nalazi se šira bordura od šarenih listića unutar kojih je stilizirani motiv primorskog šipka, izveden u crvenoj, ljubičastoj, zelenoj, žutoj i ružičastoj vunici.
Članice udruge Deša Slano, prije svega Marije Weltrusky i Nike Tomović, svojim trudom i radom sačuvale su ponte primorskog veza za nove naraštaje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....