Zanimljivu radionicu na satu domaćinstva održala je ovog tjedna u Osnovnoj školi Slano Kathee Tešija, Amerikanka porijeklom iz Majkova koja se odlično razumije u povijest primorskog kraja.
Sa suprugom Markom Tešijom, koji je također iz Grbljave, zaseoka Majkova, pola godine provodi u svojoj kući u Slanome, a pola u Minneapolisu u Minnesoti. Marko je, za razliku od Kathee, odrastao u Majkovima kao pravo seosko dijete, sa svim ljepotama odrastanja na selu. Čuvao je ovce i radio sve poslove kojima su ga naučili roditelji. I Kathee je zaljubljena u jednostavan, a težak život svojih predaka, njihovu vještinu preživljavanja, uzgajanje domaćih životinja, predenje vune i šivanje odjeće.
Tko prede? Pa mačka!
Radionicu predenja je na satu domaćinstva organizirala pedagoginja škole Ivana Penjak Kasavica, a ugostila ih je na svom satu nastavnica Dubravka Lučić. Ovo nije prvi put - i prije pet godina Ivana je organizirala radionicu koju je vodila Kathee Tešija, inače poznata američka poduzetnica s bogatom karijerom u sektoru maloprodaje.
Djeca su bila oduševljena viđenim. Kathee ih je upoznala s porijeklom raznih vuna, načinima bojanja vune i predenjem. Govorila im je na engleskom jeziku, a Ivana je bila prevoditeljica. Donijela je i preslicu koju su učenici redom rado iskušali. Na pitanje znaju li nekoga tko prede, jedna je djevojčica podigla ruku i rekla da zna – mačku! Nasmijali smo se od srca njezinoj neplaniranoj dosjetki.
Znanje za život
Nastavnica Dubravka, koja u Osnovnoj školi Slano radi od 1998., otkrila nam je da škola od ove godine ponovo ima domaćinstvo kao nastavni predmet. Učenici uživaju raditi rukama, kaže. Sjajna je to vijest, a jako veseli i djecu koja uče kuhati i šiti. Umjesto jedne zadane, prišiju i više puca na tkaninu i ponosno je nose doma pokazati roditeljima. Kad odrastu, neće morati tražiti šnajdericu za manje zahvate na odjeći, a niti će morati čekati da netko od ukućana skuha nešto za objed.
Dubrovačka ruda
Vuna se u davna vremena bojala samo bojama koje su se dobivale od samoniklih biljaka, otkrila im je Kathee. Naši stari točno su znali koju će boju dobiti od ruzmarina, a koju od cvijeta divlje mrkve, pojasnila je i pokazala spektar boja koje se na taj način mogu dobiti.
Pitala je znaju li ikoga tko ima ovce i jesu li ikad dodirnuli vunu, na što su djeca potvrdno odgovorila. Pokazala im je svoj džemper, ispleten od ovčje vune. Ispričala im je kako se nekad radilo s vunom u Dubrovačkom primorju.
- Dubrovnik ima bogatu povijest proizvodnje vune i proizvoda od ovčje vune. Vrhunac proizvodnje bio je od 12. do 16. stoljeća. Prodavali su vunu i proizvode od vune po cijelom svijetu, prevozeći ih trgovačkim brodovima.
- Naše ovce koristile su se za tri glavne svrhe – za meso, mlijeko i vunu – istaknula je Kathee, zaljubljenica u primorski kraj.
Ovčja vuna razlikuje se po vrstama ovaca. Nekima je nježna i mekana, dok je kod drugih grublja te imaju razne namjene, otkrila je radoznalim dječjim licima naša Amerikanka, pa pokazala proizvode od vune merino ovce, alpake i naših dubrovačkih ruda.
Vuna i konac
- Jedanput godišnje pastiri su šišali svoje ovce. Mogli su je zadržati za vlastite potrebe ili prodati. Vunu bi trebalo očetkati kako bi se očistila – pokazala je Kathee kako češljanje vune izgleda u praksi.
Nakon toga je uzela preslicu i pokazala kako se vuna pretvara u konac, koji može biti deblji i tanji, ovisno o namjeni. Nekad je svaka kuća u Primorju imala preslicu i vrijedne žene koje su prele. Bojati se mogla ili vuna ili konac, kako je tko želio. Boja se dobivala kuhanjem samoniklog bilja. Zanimljivo je da se od ruzmarina ne dobiva zelena, već bež do gotovo crne boje, ovisno o procesu kuhanja, pokazala je Kathee.
Sat domaćinstva i radionica predenja prošla je brzo, prebrzo, a Kathee, Ivana i Dubravka obećale su djeci da će je, zbog velikog interesa, uskoro ponoviti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....