Za razliku od Dubrovčana, Primorci prvo idu u procesiju, a onda na misu

Sveti Vlaho zaštitnik je Slanoga koje ga slavi 3. veljače svečanom misom i tradicionalnom procesijom uz izvijanje barjaka Slanjske i okolnih župa kroz mjesto. Župa nazvana po dubrovačkom nebeskom zaštitniku ustanovljena je još 1407.godine, malo nakon što je Dubrovačka Republika ušla u posjed Primorja, teritorija koji su nazvali "Terrae novae".

U isto vrijeme Dubrovčani pozivaju misionare-franjevce iz Bosne u Slano, da bi iskorijenili moguće bogumilstvo koje se raširilo u Zahumlju. Franjevci grade samostan sv. Jeronima u kojem i danas djeluju.

Današnja župna crkva, posvećena istom titularu i podignuta na mjestu prvotne crkve, datira iz 1758. g., a podigao ju je i posvetio tadašnji slanjski župnik Letunić. Polovicom 19. stoljeća podiže se potporni svod, premješteni su bočni oltari i produljen dio crkve. Oltari nose slike Gospina Uznesenja i Gospina navještenja, a oltarska slika je ulje na platnu na kojoj Sveti Vlaho kao zaštitnik slanjske župe između anđela lebdi nad Slanskom valom Nakon obnove zdanja daleke 1934. godine, rat i potresi učinili su svoje i uništili crkvu s obližnjom kućom. Angažmanom Zavoda za obnovu Dubrovnika sanirana je zidna konstrukcija crkve, a crkva uređena 2008.

Primorski Sveti Vlaho nosi svoje mjesto u ruci

Bozo Radic/Cropix

Kao posebno svečana u arhivskim vrelima zapisana je procesija iz crkve sv. Vlaha koja nakon misnog slavlja ide po redu: križ, barjaci susjednih župa, barjaci župe Slano, djeca, barjak djevojačkog društva Srca Isusova, barjak sv. Vlaha te kip sv. Vlaha koji u naručju drži Slano, a potom svećenici, zbor i puk.

- Dužnost festanjula bila je da upravljaju procesijom, a ona se kretala po ustaljenom redu: od crkve sv. Vlaha uz more do prve postaje – Vojvodine ponte gdje se prisjećalo i molilo za mrtve, druga postaja – riva, molitva za mornare, brodove, ribare, treća postaja – crkva sv. Jeronima – pozdrav izvijanjem barjaka, četvrta postaja – raskrižje ispod Kneževa dvora, molitva za blagoslov polja, maslinika i vinograda. Procesija bi završila izvijanjem barjaka pred crkvom sv. Vlaha. Potom se ulazilo u crkvu, grličalo bi se i ljubile moći – ispričala nam je lani ravnateljica Javne ustanove u kulturi Baština Dubrovačko primorje Rebeka Milković o programu proslave parca koji je 1945. zabranjen, tobože zbog ometanja prometa. Obnovljena procesija održala se nakon povratka u razrušeno i opljačkano Slano 1993. god. Današnja procesija slijedi isti uzus, samo je razlika što se prvo ide u procesiju, a poslije se služi sveta misa. Slijedi se ta simbolika kružnog kretanja kroz mjesto s postajama koje su važne za svakodnevicu stanovništva. Za razliku od Dubrovčana, Slanjani su nakon mise odlazili kućama. Zadnjih godina obavezno je kolo nakon mise i prigodan tratamenat.