Amerikanka u Kuparima uči djecu engleski i obožava peku: ‘Nisam znala da nešto tako jednostavno može biti tako ukusno!‘

Od Louisvillea u Kentuckyju do osunčanih obala Dubrovnika, putovanje Juliette Tafel priča je o avanturi, prilagodbi i dubokoj ljubavi prema Hrvatskoj. Ono što je počelo kao turistički posjet, pretvorilo se u životnu posvećenost - i zemlji i novom načinu života. Tijekom posljednjeg desetljeća, Juliette je prigrlila dalmatinski stil života, izgradila karijeru u poučavanju jezika i uspješno se nosila s kulturnim razlikama između SAD-a i svoje nove domovine. U ovom intervjuu, Juliette dijeli svoja iskustva o životu u Konavlima, radostima i izazovima integracije te iznenađujućim načinima na koje joj je Hrvatska promijenila pogled na svijet.

Naučila sam usporiti

Možete li mi reći nešto više o svom životu u Dubrovniku? Kako ste završili ovdje?

Prvi put sam došla u Dubrovnik prije deset godina kao turist i bilo je to ljubav na prvi pogled. Hrvatska je najljepša zemlja koju sam ikad posjetila. Čini se da ima sve - planine, kristalno čisto more, a kada tome dodate bogatu povijest i arhitekturu, jednostavno sam se zaljubila. Imala sam sreću da sam ovdje upoznala nekoga posebnog i zaljubila se još jednom. Životni stil je sigurno jedan od razloga zašto sam ovdje već deset godina. Sporiji ritam života mi jako odgovara. Jedna riječ kojom se vodim je “pomalo” - naučila sam usporiti, cijeniti svaki dan i živjeti u trenutku. Zapravo živim u Konavlima i tempo života tamo je savršen.

Juliette Tafel obožava svoju novu domovinu

Mark Thomas/

Kako prevladavate kulturološke razlike između SAD-a i Hrvatske?

Kad se sada vratim u Ameriku, doživljavam neku vrstu obrnutog kulturnog šoka. Ljudi tamo stalno razmišljaju i govore deset koraka unaprijed, dok sam ja sada navikla biti prisutna u trenutku. Također sam se navikla na laganiju mediteransku prehranu, pa mi u SAD-u, s ogromnim porcijama, beskonačnim nadopunama pića i kulturom kave “za van”, često nedostaje obrok ispod peke. Nikada nisam znala da nešto tako jednostavno može biti toliko ukusno. Naravno, trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na birokraciju ovdje, beskrajne hrpe papira, obrazaca i pečata. Ne može se zanemariti ni sigurnost i osjećaj bezbrižnosti koji ovdje vladaju.

Možete li nam reći nešto više o jezičnom centru u kojem radite? Kako ocjenjujete razinu engleskog jezika kod djece?

Godinu dana sam radila kao učiteljica engleskog jezika u Vijetnamu. To je bila svojevrsna pauza nakon završetka fakulteta. Diplomirala sam na Sveučilištu Georgia, gdje sam studirala biznis. Nisam bila sigurna kojim putem krenuti, pa sam odlučila putovati i podučavati u isto vrijeme. Ubrzo sam se pronašla u toj profesiji, očito, jer se njome i danas bavim.

U jezičnom centru u Kuparima podučavam djecu od vrtićke do osmog razreda. Prije toga sam šest godina predavala engleski u dubrovačkim vrtićima. Putovala sam iz vrtića u vrtić i predavala, što mi je bilo jako zabavno, ali sam uvijek sanjala o vlastitom prostoru za učenje. Moram reći da je općenito razina engleskog jezika kod djece izvrsna. Naravno, s obzirom na širok raspon uzrasta, razine variraju, ali nema veće sreće nego vidjeti osmijeh na licu djeteta kada nauči novu riječ ili rečenicu i odmah je primijeni u razgovoru. Nastojim što više koristiti engleski tijekom nastave. Trenutno radim tri dana tjedno u centru u Kuparima i jedan dan u Čilipima. Također, završila sam magisterij iz podučavanja engleskog jezika na Sveučilištu Southampton u Velikoj Britaniji.

U maloj školi engleskog za osnovce

Mark Thomas/

A vaš hrvatski?

Učim. Rekla bih da sam na srednjoj razini. Mnogo više razumijem nego što mogu reći. Pričam i radim puno pogrešaka, ali to je dio procesa učenja. Hrvatski je zasigurno izazovan jezik. Pohađala sam sate hrvatskog tri do četiri godine i uživala u tome, pa možda ponovno krenem kada nađem vremena. Također mi je to iskustvo pomoglo da shvatim kako je biti na drugoj strani - iz učitelja u učenika.

Koliko često posjećujete domovinu?

Rođena sam i odrasla u Louisvilleu u Kentuckyju. Ljetni direktni letovi iz Dubrovnika za SAD su pravo olakšanje. Obično se trudim otići barem jednom godišnje, kako bih se vidjela s obitelji i prijateljima, ali i da bih se opskrbila materijalima za svoje sate engleskog. Uvijek pitam svoje nećake i nećakinje koje su im omiljene igre i onda ih donosim ovdje kako bi ih moja djeca mogla igrati. To mi je također prilika da se opskrbim Henry Bains umakom, koji je zaštitni znak Kentuckyja. Kupovina, a posebno kupovina odjeće, ovdje zna biti skupa, pa u Americi uvijek iskoristim priliku za shopping.

Koja su vam omiljena mjesta za posjetiti u regiji?

Budući da živim u Čilipima, obožavam plaže u Konavlima - manje su gužve i puno su intimnije. Kad mi dolaze prijatelji ili obitelj, organiziram im “Konavle dan”, vodim ih u Monković na ručak ispod peke, a uvijek su iznenađeni što jedu uz rijeku, pa čak i ispod mosta. Plaža Pasjača je hit kod moje obitelji.

Postoji li neka dubrovačka tradicija ili festival koji ste posebno zavoljeli?

Sveti Vlaho mi je jedan od najdražih događaja u godini. A blagdansko vrijeme je čista radost. Najbolju Novu godinu sam provela kada je svirao Parni Valjak. Inače, jako volim hrvatsku glazbenu scenu - pomaže mi i u učenju jezika. Često pjevam dok vozim auto, a najviše volim Olivera, Gibonnija i Petra Grašu.