‘Moj stari ruzinavi – golf’ idealan je naslov ove priče, koja nam dolazi iz Župe dubrovačke, točnije iz Plata. Ivo Duplica je, naime, veliki zaljubljenik u svog žutog golfa jedinicu, oldtimera, s kojim ga povezuje i jedna od njegovih najranijih fotografija, na kojoj ga majka Stane drži na haubi kad je imao jedva tri mjeseca života.
Automehaničar po struci, Ivu nije bilo teško izdvojiti vrijeme za reportažu o njegovoj strasti – starom golfu prošaranom ruzinom, što mu, kako kaže dok se vozimo gradskim ulicama, daje posebnu draž.
- Danas neki ljudi stavljaju imitaciju ruzine na svoje automobile – iznenađuje nas ovim neobičnim podatkom. Teško je, naime, proći tehnički pregled s ruzinom na autu, pa se ljudi domišljaju svačemu da im oldtimer ne bi izgubio autentičnost.
Zub vremena
Ivov žuti golf godište je 1979., stariji je od njega 3 godine. To nije onaj žuti golf koji je vozio njegov otac Antun. Ovoga je Ivo kupio od gospara Jakše Obradovića, koji mu ga je prodao samo zato što je znao da će o njemu dobro voditi računa.
- Otac je radio u Volkswagen servisu. Nije bilo puno izbora, a htio je žutog jer mu je bijeli bio dosadan. Nakon prvog žutog golfa, opet je kupio žutog – govori Ivo s osmijehom. Danas obojica većinom voze novije automobile, a žuti golf služi uglavnom za vožnju iz razonode. Ivo je, naime, suprug i otac četvero djece pa se ne mogu služiti malim autom u svakodnevici.
- Kad sam ga kupio, asocirao me na Poštu pa sam nabavio naljepnicu PTT i nalijepio je na vrata. Ostavio sam i sve tragove zuba vremena – pokazuje Ivo na ruzinu. – Automobili su k’o i ljudi, svatko s vremenom dobije neki friž.
Sa žutim golfom putovao je i jako daleko, čak do Austrije i Vukovara. Jednom je bio i u Sarajevu, gdje ga je u Vogošći fotografirao ispred tvornice gdje je proizveden.
- U Villachu u Austriji je žuti golf bio jedino hrvatsko auto na bini, na glavnom susretu golfova 2019. godine. Pratila nas je kiša do gore, ali smo uspjeli doći nakon borbe s vjetrovima i kamionima – smije se Ivo spominjući se tog avanturističkog puta.
Je li teško voziti ljeti, jer nemaš klimu?
- To me pitao i jedan policajac kad me zaustavio – govori s osmijehom. - Ma to je navika. Otvorim prozore i ne smeta mi vrućina. Nema, naravno, ni servo volan, ide sporo, a ako mislim nekog prestići, moram puno prije mislit’. Moraš znat’ i vjetrove, kao da jedriš! – pomalo pjesnički opisuje Ivo. – To je jedan sasvim drugi svijet... Osjeti se starost auta, miriše benzina, ulje što curi po motoru... – nabraja sa simpatijom.
Nikad ga nije ostavio putem
Ivo je inače aktivni član Oldtimer kluba Dubrovnik, danas ih u klubu ima dosta i sastaju se kad stignu. Oldtimerom se smatra svaki automobil stariji od 30 godina, tako da žuti golf dobrano premašuje zadanu dobnu granicu.
- Ovo je golf jedinica prve generacije. Održavao ga je moj otac, tako da je u dobrom stanju, a prvi vlasnik je bio aviomehaničar pa je i on znao oko njega. Mehanički je u odličnom stanju, dok je limarijski u manje dobrom stanju za naše podneblje. Ali ta ruzina ima čari, a sad je i moderna – smije se Ivo, koji je i sam automehaničar po struci.
- Još me nikad nije ostavio putem! A dogodi se i puno novijim autima – govori s ponosom o svom žutom golfu. – Imam i neke dijelove u gepeku, za svaki slučaj. Dva ključa, kacavita i čekić i možeš kamo hoćeš!
Današnje moderne automobile spojiš na laptop i vidiš gdje je greška, a kod starijih automobila to nije moguće, nego se tu vidi vještina automehaničara.
Troši li njegov golf puno benzine, zanima nas.
Platio kaznu - za brzinu
- Čak i ne. Benzinac je i možda po gradu troši oko 6 i po litara, što je jako dobro. Ubačen je mjenjač s pet brzina tako da mogu na duge ture, malo je sporiji, ali i ekonomičniji – pojašnjava Ivo Duplica. Uskoro planira put u Đakovo na susret oldtimera.
- Sreća da imam dobru ženu, pa mogu na tako daleka putovanja. Četvero djece tada mora biti na njoj – s puno razumijevanja kaže Ivo.
Putovat će se kroz Bosnu, što ga posebno raduje.
- Ljudi su raja! Javljaju mi se, zafrkavaju. A i bliže mi je do Đakova, tko bi vozio sve okolo. Stat ću malo u Sarajevo, na ćevape i kod prijatelja – govori.
Felge na golfu su posebnog dizajna.
- Držao sam ih ispod kreveta nekih desetak godina, dok nije došao golf na red da ga kupim. Slučajno mi je ‘uletio’. Ovako sređene sam ih stavio na golfa i nakon tri dana pošao u Vukovar, na vukovarski rally koji se održava u studenom. Put do gore bio je vrlo izazovan – sjeća se Ivo. – Felge su atestirane i sve je na tehničkom riješeno. U Austriji su me jednom zaustavili, ne radi felga, nego zbog brzine, što je jako neobično – smije se vlasnik golfa, koji ne prelazi 100 kilometara na sat. No, na tom dijelu ceste ograničenje je bilo 40, pa je napokon platio i kaznu za brzinu, smije se naš sugovornik.
- Gdje god putujem, ljudi mi mašu, trube – dodaje s osmijehom. Kod mjenjača drži malog metalnog žutog golfa igračku kojeg mu je regalo prijatelj. Vozi u njemu i nekoliko poštanskih vreća koje mu je od srca dao prijatelj Mirza iz Sarajeva.
Ivo ima još nekoliko oldtimera, ali vozi samo žutog golfa. Ima jedan audi iz 1972., ali zasad nema vremena za srediti ga. Puno je obiteljskih i radnih obveza, pa je već pet godina u garaži.
- Dok se ovaj vozi, za drugoga ćemo lako – kaže na kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....