Da je nakon teške tragedije i neizmjernog gubitka moguće život ponovno uhvatit za uzde i usmjeriti ga prema smislu, nečemu konstruktivnom, štoviše, stvaralačkom, svojim likom i kreativnim djelom svjedoči Niko Radić.
Pjevanje, sviranje, kiparstvo...
Nakon što je 1999. život tragično izgubio njegov sin Baldo, ovaj samouki kipar koji živi u Župi dubrovačkoj započeo je svoj umjetnički put.
- U klesanju kamena sam našao mir jer nakon tragedije nisam mogao spavati. Kiparstvo me spasilo! Moj sin Baldo bio je autolimar, a na taraci ispred kuće je bio kamen na kojemu bi on sjedio dok bi radio i od tog kamena sam napravio knjigu za na groblje gdje se i sad nalazi. Drugi rad bio mi je anđeo od kamena, potom još jedan, isto je na groblju... Prvih pet godina nakon tragedije, dok nisam napravio jednu Pietu od kamena za na groblje, bio sam u nemiru, vrlo malo sam spavao. Kad sam postavio taj spomenik, tad mi je bilo lakše iako se i danas budim s tom tragedijom u mislima, govori gospar Niko koji je inače završio Obrtničku školu, smjer - soboslikar.
Zanimljivo je kako je svirao i pjevao 10 godina u taverni Hotela Plat i to na klavijaturama koje još čuva doma. Uporan, kad nešto poželi napraviti, to i napravi pa su se mnogi čudili njegovom sviranju iako bez glazbene naobrazbe. Doduše, išao je pet godina na solo pjevanje kod profesorice Padovan. Inače, u mladosti nikad nije naginjao kiparstvu.
Upoznavanje s kiparima Ivom Jašićem i Josipom Ivanovićem produbilo mu je interes za kiparstvom, gledao je kako oni rade... Potom je upoznao povjesničara umjetnosti, profesora emeritusa i doktora znanosti Antuna Karamana, nabavio glinu i počeo raditi s njom.
- Karaman je predavao na Akademiji u Širokom Brijegu, a ja sam, zahvaljujući njemu, gore radio s prvom, drugom i trećom godinom studenata, što mi je puno značilo. Nisam se upisao, ali sam pratio što rade, sve u klasi profesora Nikole Vučkovića. Dvaput tjedno sam išao tamo i to mi je vrijedilo jer sam spoznao neke finese, sitnice... Shvatio sam da je teže direktno raditi na kamenu a onda bi, kad bi napravio kip od gline, napravio odljev u gipsu i nakon toga uzimao mjere tog odljeva i prenosio na kamen, to mi je bilo lakše. Radio sam dosta s kamenom iz mora, hodao bih plažom i slučajno pronašao zanimljiv kamen od kojeg bih napravio nevjerojatne figure... otkriva gospar Niko.
Bez nerviranja u radioni
Imao je nekoliko izložbi koje mu priredio Karaman, a dvaput je izlagao u Nizozemskoj gdje mu živi dundo. Ispričao je kako je krenula priča s parcima.
- Napravio sam dva sveta Vlaha i pokazao sam ih Karamanu, a on mi je rekao da imam svoj stil, pohvalio ih je i tako sam to dalje razvijao... On me je vodio i ispravljao u nekim fazama, davao mi smjernice... Danas me dosta ljudi u gradu zna po svetom Vlahu, kazuje Niko.
Imao je i svoj atelje u Lazaretima, ali se vratio u Župu. Pokušao bi tamo nešto raditi, ali stalno su mu svraćali ljudi, zapitkivali bi, razgledali, neprestano je gubio koncentraciju... Sad u svojoj radioni par koraka od obiteljske kuće u Mandaljeni ima apsolutni mir. Priznaje da se u radionici nikad nije iznervirao, ma koliko mu nešto krenulo krivo, a dok izrađuje, ima dosta strpljenja. Kad mu nešto ne ide, jednostavno to ostavi.
Dok u taliru lagano drijemaju i u toplini doma uživaju mačke, vani je u svom boksu mlada njemačka ovčarka Lady GaGa, tako su je nazvala djeca, a rado se pridruži Niku u njegovoj radioni, samo što je puna mladenačke energije pa ne miruje. U radioni gospar Niko provodi desetak sati na dan - od ranog jutra, izvan zora pa negdje do 10 sati, potom pođe na kavu, ide na boćanje, a onda popodne od 15 do 20, 21 sat.
Koliko je povezan s parcem, vidljivo je već kad se uđe u kuću gdje je u hodniku kip biskupa iz Armenije skoro u prirodnoj veličini. Naručila ga je ondašnja Dubrovačka banka, a stajao je na ulazu...
- Dok ne budem zadovoljan, jedan kip svetog Vlaha mogu raditi tri, dva ili jedan dan... Imam ih možda 20 do 30 raznih. Naravno, malo je teže izraditi ovog koji sjedi. Za jednog Konavljanina sam radio šablone za sapune s prikazom Grada, za njega mi je trebalo otprilike dva dana! Imam peć za terakotu i tu se ona peče na tisuću Celzija. Prvo se kip napravi u glini pa se treba osušiti, potom slijedi fina obrada a onda ide u peć... Nakon toga ide glazura ili obrada na drugi način, kaže gospar Niko koji radi u kamenu, umjetnom kamenu ili u terakoti, koristi i rostfrei, a znao je prije i drvo...
Nema što nije izrađivao
Kipove oblaže listićima zlata, a bio je nabavio i kolo za raditi posebne graste... Naime, jednoj je gospođi radio graste na osnovu dijelova starih, izradio ih je šest a spomenut je tako i u HTV-ovoj emisiji o najljepšim đardinima. Dolaze mu ljudi i naručuju razne stvari, recimo portrete, a originalno je ‘skinuo‘ i poznatu glavu ‘Solinjanke‘. Nekad traže i popravak kipa, a njegove umjetnine mogu nabaviti u Dubrovačkoj kući u Gradu.
Ulazi u 26. godinu kiparskog rada i nema što nije izrađivao: konje, ribe, mačke, portrete, svece... Godine 2001. izradio je kip ‘Gospe od Dupca‘ koji je postavljen ispred istoimene crkve na Dupcu, ali i oltar crkve svetog Josipa u Mandaljeni. Ponosan je i na kamenu bistu Stjepana Radića postavljenu ispred Poljoprivrednog instituta u Opuzena.
Kad završi s jednim kipom, prelazi na drugi, a kad ljudi dođu vidjeti silne varijante parca, ne znaju koju bi izabrali, posebno pripadnice nježnijeg spola! Osim u bijeloj i zlatnoj kombinaciji, ima i varijantu parca u boji.
Parac i samo ime Vlaho za gospara Nika ima posebno, intimno značenje. Sin mu se zove Vlaho, a ovogodišnja, 1053. Festa sv. Vlaha na najljepši način odskače od drugih jer je kćer Marija udana za festanjula iz reda pomoraca, za kapetana Antuna Regja, što je gosparu Niku nemjerljiva čast.
- Sveti Vlaho je simbol Grada, simbol svega našeg dubrovačkog. Radio sam mnoge svece, svetog Antuna, svetog Nikolu... Ali, sveti Vlaho je glavni! - komentira gospar Niko koji materijal naručuje u Zagrebu pa mu ga nije teško nabaviti.
Izazova nema, a uvjeren je da nema toga što ne bi mogao uobličiti u kip. Izrađujući biste sv. Vlaha, gospar Niko je pronašao svoj mir i svoj stil, a zaštitar Grada istinskog umjetnika koji ga prikazuje na jedinstven i zadivljujući način.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....