StoryEditorOCM
Art & dizajnCVIJET IZ SALONE

Solinjani ponosni na novu liniju povijesnog nakita. Antičke rećine iz neopljačkanih sarkofaga spoj su luksuza i ljepote

Piše Mia Sesartić
10. listopada 2025. - 10:53

Nakon linije starohrvatskih naušnica nazvanih "Inaures Helenae", odnosno "Helenine naušnice", u čast hrvatske kraljice Jelene, pronađenih 1933. prilikom iskapanja u Majdanu, s još mnoštvo drugog nakita, Solinjani su dobili ponovno još jednu liniju povijesnog nakita, ovoga puta iz antičkog vremena.

Nakit je inspiriran rimskim naušnicama mlade Salonitanke Atije Valerije koje se nalaze, među ostalim nakitom, u fundusu Arheološkog muzeja u Splitu, a sastoje se od šest bisernih kuglica i u sredini je, po svemu sudeći, u originalu, bio dragi ili poludragi kamen.

Inicijator i idejni tvorac realizacije oba projekta izrade "novog starog" nakita je Solinjanin Josip Matijević, inženjer arhitekture i zaljubljenik u povijest.

image

Ema Višić Ljubić i Josip Matijević
 

Božidar Vukičević/Cropix

Predstavljanje ovog nakita, kao i položaju Salone i njezinih stanovnika, odnosno povijesnom kontekstu tog vremena, uz inicijatora su ovom prilikom u Teatrinu solinske Gradske knjižnice, dali i izvanredni profesor, dr.sc. Ivan Matijević s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, profesorica i prevoditeljica Inge Belamarić koja je govorila o biserima s naglaskom na rimskog autora Plinija, zatim moderatorica - prof. Radojka Bućan i Ema Višić Ljubić, muzejska savjetnica Arheološkog muzeja u Splitu koja je 2018. godina upravo bila i autorica izložbe "Aurum Salonitanum" na kojoj su, među ostalima, prikazane i ove zlatne naušnice iz fundusa Arheološkog muzeja u Splitu koje potječu iz Salone, glavnoga grada rimske provincije Dalmacije.

Izuzetan primjerak

image

Nova linija starih antičkih naušnica Atije Valerije, pronađena u sarkofagu u Saloni

 

Božidar Vukičević/Cropix

Naušnice Atije Valerije pronađene su, inače, u jednom od dva, jedina do sada pronađena neopljačkana sarkofaga u Saloni.

- Posebno mi je drago što će ove naušnice koje se čuvaju u našem Muzeju, a pronađene su u Saloni, ponovno moći oživjeti, da će ih nositi nove generacije žena, nove generacije Solinjanki jer su zaista izuzetan primjerak – kazala je muzejska savjetnica Ema Višić Ljubić održavši kratko izlaganje o važnosti i vrstama nakita, posebno naušnica koje su se nosile u rimskom svijetu.

image

Sonja Petričević s antičkim naušnicama
 

Božidar Vukičević/Cropix

- Na prostoru zapadne salonitanske nekropole je prilikom poljoprivrednih radova 1891. pronađen neotvoren lijepo ukrašen mramorni sarkofag s poklopcem. Na prednjoj strani sanduka je unutar središnjeg osmerokutno oblikovanog natpisnog polja kojega s obje strane pridržavaju dva krilata erota uklesan nadgrobni natpis posvećen mladom bračnom paru 27-godišnjem Valeriju Dinentu i Atiji Valeriji koja je imala 18 godina - kazala je Ema Višić Ljubić.

Bogat komplet nakita

image

Rimski nakit isticao se i raznobojnošću
 

Božidar Vukičević/Cropix

- U sarkofagu je pronađen bogat komplet nakita koji je pripadao pokojnici, a sastojao se od: tri zlatne ogrlice s perlama od bisera, smaragda i staklene paste, dvije ukosnice (od jantara i bjelokosti), zlatnog prstena, dviju zlatnih aplika u obliku školjke Jakovljeve kapice (pecten iacobeus) te para zlatnih naušnica ukrašenih biserima u obliku cvijeta - pojasnila je Ema Višić Ljubić istaknuvši kako naušnice koje je nosila Atija Valerija predstavljaju luksuzno izrađeni primjerak rimskih naušnica u obliku šesterolatičnog cvijeta formiranog od bisernih perli koje su radijalno postavljene uokolo središnjeg elipsoidno oblikovanog ležišta.

image

U originalu su to bila draga ili poludraga kamenja

 

Božidar Vukičević/Cropix

- Nažalost, naušnicama nedostaje središnji ukrasni umetak od dragog ili poludragog kamena. Ali ipak imamo analogiju, pa možemo pretpostaviti kako su izgledale. Naime, najsličniji par naušnica sa sačuvanim središnjim umetkom od crvenog kamena potječe iz jednog rimskog groba u Osijeku koji je također datiran u 3. stoljeće. Naušnice u obliku osmerolatičnog cvijeta od bisera s središnjim ležištem ispunjenim smaragdom potječu iz bogate ostave u jugozapadnoj Francuskoj.

image

Predstavljanje je održano u Teatrinu solinske Gradske knjižnice

 

Božidar Vukičević/Cropix
Ovom tipu pripada i izuzetan par naušnica u obliku četverolatičnog cvijeta sa središnjim umetkom od šesteroplošno brušenog smaragda koji je također pronađen na Zapadnoj salonitanskoj nekropoli, tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja 1986./87. Nalazile su se kao jedini nalaz u grobu žene položene u jednostavnu zemljenu raku - moglo se saznati iz izlaganja muzejske savjetnice Eme Višić Ljubić, dok nam je idejni začetnik Josip Matijević ispričao što ga je potaknulo na realizaciju ove priče.

Samo ljubav

image

Predstavljači s lijeva na desno: Josip Matijević, Inge Belamarić, Ema Višić Ljubić, Ivan Matijevic i Radojka Bućan

 

Božidar Vukičević/Cropix
- Ljepota ovog nakita nadilazi vrijeme. Povezuje nas s ljudima koji su živjeli prije 1800 godina - približava nam njihove osjećaje, postupke, stvarnost - i čini nam ih emocionalno bliskima, bez da upadnemo u zamku patetičnosti povijesnih filmova ili, s druge strane, pukog znanstvenog akademizma - kazao je ovom prilikom Josip Matijević. 

- Nakit je zamrznuta glazba. Rimski obrtnik izradio je naušnice od zlata, bisera i nepoznatog kamena kako bi stvorio zvuk koji ne pripada ni jednom vremenu, ali govori svima. Time nam poručuje ono najvažnije - da ti ljudi, iako su živjeli u drugo doba, nisu bili ništa drugačiji od nas. Njihove nade, strahovi i ljubavi nisu ništa drugačiji nego naše životne priče - rekao je Josip Matijević. 

Pridodao je kako s obzirom da je natpis napravljen od jednog puta možemo zaključiti da su umrli u ista ili slično vrijeme, a u antici se, kaže, govorilo da koga bogovi vole da umre mlad, a bračni parovi su priželjkivali umrijeti u isto vrijeme kako nitko za nikim ne bi plakao.

image

Naušnice u obliku šesterolatičnog cvijeta formiranog od bisernih perli koje su radijalno postavljene uokolo središnjeg elipsoidno oblikovanog ležišta

Božidar Vukičević/Cropix

- Slušajući večerašnja izlaganja imao sam osjećaj da smo premostili vrijeme i udahnuli život likovima koji djeluju toliko stvarno, toliko prisutno, da nas njihova tužna sudbina pogađa izravno i duboko.

image

Borna Matijević izveo je prigodni glazbeni program
 

Božidar Vukičević/Cropix

I, možda, ono najvažnije. Nastojao sam se poistovjetiti s Atijom i Valerijem Dinentom, čuti otkucaje njihovih srca. I gradovi imaju sudbinu kao i ljudi. Četiri stoljeća kasnije njihov grad, Sretna Salona, zauvijek je napušten. Zaboravljeni, ali zajedno, u mramornom sarkofagu, dvoje mladih ljudi preživjeli su sve oluje koje su se kroz stoljeća odvile na ovom prostoru i u 19. stoljeću dočekali arheologe. Jer što je ljubav ako ne vjernost do posljednjeg daha, i dalje? Nadam se da smo svi zajedno osjetili ljubav o kojoj svi sanjaju, a koju rijetki dožive.

Ne postoji zbogom… Samo ljubav - zaokružio je ovu priču Josip zahvalivši se svom prijatelju zlataru koji mu je pomogao da bi se izradili ovi primjerci. 

image

Po uzoru na nakit koje su nosile Salonitanke
 

Božidar Vukičević/Cropix
image



 

Božidar Vukičević/Cropix

Zahvalio se svim predstavljačima, a također i svojoj supruzi Ani i cijeloj obitelji na potpori, obiteljskoj prijateljici dr. Lidiji Pejković koja mu je također pomogla u projektu, kao i Jeronimu Matijeviću, Sonji Petričević, Borni Matijeviću, Juri i Gabi koji su sudjelovali u programu.

Zrno bisera

- Biseri (lat. margarita) su bili veoma omiljen ukras na rimskom nakitu. Spominje ih Plinije Stariji, i njihovu povećanu uporabu povezuje s Pompejevim pobjedama na Istoku sredinom 1. st. pr. Krista. Svako zrno bisera smatra jedinstvenim, razlikujući ga s obzirom na njegov sjaj, veličinu, oblik, glatkoću i težinu. Osobito cijenjeni bili su biseri srebrno-bijele boje.

Naušnice ovoga tipa odlikuju se polikromnim stilom ukrašavanja, karakterističnim za rimsko zlatarstvo - kazala je Ema Višić Ljubić, što se može vidjeti i u višebojnosti novog starog primjerka.

Rimski nakit

Rimski nakit razvijao se pod jakim etruščanskim i helenističkim utjecajem stvorivši svoj karakteristični stil kojega krasi jednostavnost oblika uz naglašenu polikromiju što se ogleda u bogatstvu upotrebe raznobojnog dragog (najčešće smaragd) i poludragog kamenja (crveni granat, ametist i slično), zrna bisera te raznobojnih staklenih perli.
Takav način ukrašavanja prevladava u 2. i 3. stoljeću, a novina na području izradbe nastaje u 3. i 4. st. primjenom tehnike ažuriranja (lat. opus interrasile) kojom su se izvodila prolamanja u kovini.

Za izradu nakita nije se koristilo čisto zlato, zbog njegove mekoće, nego se ono miješalo s bakrom, srebrom i platinom, kako bi se postigla dostatna čvrstoća pogodna za obradu.

Prirodna slitina zlata i srebra s udjelom srebra većim od jedne petine naziva se elektrum ili bijelo zlato, moglo se nadalje čuti iz izlaganja muzejske savjetnice Eme Višić Ljubić.

image

Predstavljači s lijeva na desno: Josip Matijević, Inge Belamarić, Ema Višić Ljubić, Ivan Matijevic i Radojka Bućan
 

Božidar Vukičević/Cropix
image



 

Božidar Vukičević/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. listopad 2025 15:31