Umjetnosti ništa nemoguće nije, podjednako zna biti zaigrana s motivima sakralnim i profanim, povijest nas je naučila da može biti i itekako politički angažirana, nažalost i zloupotrijebljena. No, potonje nije tema ove priče. Dapače!
Govorimo o jednom od najljepših kršćanskih motiva, božićnim jaslicama, premda, hm, pomaknutim. Drugačijim, a opet prepoznatljivim. Umjetnički interpretiranim – o da, itekako!
Unikatne prikaze "pomaknutih", drugačijih jaslica "urbi et orbi" ovog su Božića Gospodnjeg izložili učenici vrlo agilne i stvaralački plodne srednjoškolske ustanove, Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu.
Izložba se simpatično naziva "Pomaknute jaslice maknutih jasličara" i može se do kraja božićnog vremena u siječnju razgledati u prostorijama Francuske alijanse u Marmontovoj.
E sad, zamislite tri kralja koji malom Isusu na dar, umjesto mirisa, zlata i tamjana, donose kriptovalute, dionice i menadžerski ugovor? Ili jaslice nadahnute dobrom, starom "klepetušom" kakvu svatko od nas ima (barem jednu) u kući kao uspomenu na feštu svetoga Duje?
Ili pak jaslice koje su – kao i sama vjera, kojoj se utječemo u ovim izazovnim vremenima – u jednom trenutku kanda napukle, no ipak preživjele, dok sama ta napuklina blista kao znamen?
Morske jaslice možda? One "portabl", u kutiji?
Ne, nije potrebno zamišljati, sve su to već vrlo originalno – i kvalitetno! – osmislili i izradili učenici 3. b razreda Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju, dizajneri metala poimence: Ana Gradski, Barbara Burazin, Gloria Svaguša, Marta Jurić, Leon Bebić, Toma Slipčević i Šimun Šušmelj.
Predvodio ih je mentorski trolist: Mario Franić, Antonela Zagorac i Ana Nikšić, a sve je supervizirala ravnateljica rečene škole, inače diplomirana inženjerka arhitekture Sela Tecilazić, koja je s pravom ponosna na postignuća mladih kreativaca regrutiranih iz školskih redova.
Arhitektica Tecilazić: Unikatan i zreo rad
– Jedna smo od rijetkih škola u cijeloj Hrvatskoj koja uopće ima dizajn metala kao smjer; iako nemam ništa protiv nakita kao ostvarenja, taj segment primijenjenog umjetničkog djelovanja ne bi trebalo svoditi na nakit. Evo, ova serija jaslica je dokaz. Svaki je izložak, dakako, unikatan i, rekla bih, zreo rad – podvlači Tecilazić.
– Kritičko razmišljanje preduvjet je intelektualnog razvoja, pa našim učenicima i garnituri mentora uvijek ostavljamo slobodu da kroz svoj kreativan rad provuku sofisticiranu kritiku suvremenog društva. Jaslice, međutim, odašilju univerzalnu poruku "prijemčivu" svima: to je poruka o važnosti obitelji, skromnosti, ustrajnosti, nadi...
Ipak, i jedan tako drevan motiv može biti reinterpretiran na suvremen način, a da pritom ne izgubi na uvjerljivosti i ostane neoskvrnut. Ponosna sam na sve naše buduće dizajnere ne samo metala, nego i keramike, kao i polaznike aranžersko-scenografskog smjera, te interijeriste i ostale – iznosi ravnateljica splitske škole u kojoj je očigledno primijenjena umjetnost – doma.
Profesor Franić potpisuje mentoriranje u segmentu filigranskih detalja; sezonska boljetica spriječila ga je da dođe na snimanje, no njegov je obol vidljiv.
Profesorica Zagorac, pak, posebno je poticala darovite učenice i učenike da se koloristički razigraju, dok je uloga mlade profesorice bila izložbi osmisliti prikladan (i, dakako, fino "pomaknut") pisani dodatak.
Klepetuše iz baštine
"Svake godine, u ovo najčarobnije i radošću najbogatije doba, naša mala marljiva radionica izradi seriju jaslica. Inspiraciju crpimo iz svega što nas okružuje i što vidom, sluhom, okusom, mirisom i memorijom možemo u metalu, nama bliskom materijalu, materijalizirati.
Tako su nastale jaslice nadahnute dječjim drvenim igračkama iz prošlosti, klepetušama iz naše kulturne baštine, prenosive jaslice, anđeli-svirači koji kao da su sišli sa slika starih majstora i obukli neko novo, modernije ruho te jaslice – stare kartoline, i mnoge druge...", glasi ključni dio vezan uz ovu intrigantnu izložbu jaslica izvedenih u mesingu, drvu, keramici, bakru i emajlu.
– Pismo koje prati izložbu je u kaligrafskom duhu, a boja kao lajtmotiv koji povezuje sve je "magenta", vibrantna i vedra zagasitoružičasta. Tema je sakralna, ali cijela je interpretacija "pomaknuta", pa je odabir boje kaligrafskog pisma mnogima (ne)očekivan; meni se činio kao suvremen, svjež i dobrodošao.
Urbana sredina – Split – u kojoj je izložba postavljena traži novi jezik, i stoga komuniciramo njime. Prema ručnom predlošku inače smo se poslužili digitalnom kaligrafijom, dakle koristimo i dostupne suvremene alate – približava profesorica grafičkog dizajna Nikšić svoj segment, očigledno uspješno realiziran izvan konvencionalnog obrasca.
Jedino što će neke malko razočarati jest okolnost da izložba postavljena u Alijansi (uz uvijek srdačnu potporu njezina spiritus movensa Gerarda Denegrija) – nije prodajnoga karaktera.
Teško da će se i ponoviti, barem s ovom postavom. No, ostaje jedna istina: Božić je i dogodine, a umjetnost vrutak koji presahnuti ne može. Ponekad je dovoljno s njega se baš ovako ljepote napiti, vidjeti i vjerovati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....