‘Balada o sitnom igraču‘: Napuštajući azijski Las Vegas

Macau, “azijski Las Vegas”, rijetko je bio mjesto radnje američkih filmova. Ipak, zanimljivo je da ga je nakratko posjetio James Bond u kinohitu “Skyfall”. Edward Berger, redatelj “Balade o sitnom igraču” (“Ballad Of a Small Player”), ambijentirane u Macau, bio je u igri za novi Bond-film nakon dvaju uzastopnih oskarovskih ostvarenja “Na Zapadu ništa novo” (četiri zlatna kipića, uključujući onaj u međunarodnoj kategoriji) i “Konklava” (adaptirani scenarij), ali je odbio gažu.

Režirajući “Baladu o sitnom igraču”, inspiriranu romanom Lawrencea Osbornea iz 2014., Berger je zadržao hollywoodski raskošnu vizualnost njegovih prethodnika, osobito “Conclave”, ali se, prikladno, ugledao na hongkonške filmove snimljene u Macauu, poput “Raspoloženih za ljubav” Wong Kar Waija te “Prognanih” i “Osvete” Johnnyja Toa.

Zasigurno je predložio Oscarom nagrađenom snimatelju Jamesu Friendu da prouči rad njihovih direktora fotografije Christophera Doylea i Siu-Keung Chenga, a čak je i angažirao Anthonyja Wonga, kućnoga glumca redatelja Toa.

Lokacija je svakako osvježenje za priču o engleskom kockaru lordu Doyleu (izvrsni Colin Farrell), “krupnom igraču na skliskom terenu”. “Ballad Of a Small Player” bi u Las Vegasu bio još jedna iskupnička kockarska drama s izgubljenom dušom za pokeraškim stolom, što realno i jest, ali Macau osvježava priču, odnosno način kako Berger i Friend operetski snimaju blještavu “svemirsku prijestolnicu kockanja” (Doyleov opis). Berger svim silama pokušava nadmašiti savršene kadrove iz “Konlave”.

Svaki kadar je ovdje stiliziran i perfekcionistički orkestriran, posve utopljen u zavodljivi sjaj zelenog neona i njegovih snolikih refleksija. Zelena boja dominira i stapa se sa svjetloplavom, uz fleševe crvene. Lokacija na trenutke ne izgleda da je s ovoga svijeta, možda i zato što simbolizira nekakvo čistilište za lik Doylea, na kartu do pakla.

“Jebote” je prva riječ koju, kad se probudi u neurednoj sobi luksuznog hotela, izgovara tipični kockar u netipičnom tumačenju glumački nanovo nadahnutog Farrella. Doyleu, klasika, treba samo jedan veliki dobitak. “Vjerojatnost kaže da bi trebao početi dobivati”, uvjerava on sebe i druge, noseći sretne rukavice u kasinu, ali baš i nema sreće.

Doznajemo da se sakrio u Macauu, gdje pokušava osvojiti dobitak da otplati dugove koji se samo gomilaju. Tu je “gwai lo” ili “strani duh”. “Ovdje jedva postojim, mogu biti tko želim”, notira Doyle. Međutim, “stranog duha” opsjedaju duhovi prošlosti i javljaju se u tijelu britanske detektivke Cynthije (uvijek rado viđena, ali pomalo karikaturalna oskarovka Tilda Swinton), ali i u njegovim halucinacijama. Navodno ga i doslovno duh prati.

Cynthia je jedna od dvaju važnijih ženskih likova u “Baladi o sitnom igraču”. Druga je Dao Ming (Fala Chen; glumila u “Shang Chiju i Legendi o deset prstenova”), zaposlenica kasina s kojom će se Doyle povezati. Dao Ming je za njega približno ono što je za još autodestruktivnijeg Nicolasa Cagea u filmu “Napuštajući Las Vegas” bila Elizabeth Shue.

No, kao i svi kockari, Doyle opako korača po tankoj granici iskupljenja i (samo)uništenja, svega i ničega, pa čak i kad mu se sreća konačno osmjehne dvojbeno je hoće li odustati dok je u prednosti. A dok se savjest glavnog lika u “Leaving Las Vegas” utopila u alkoholu, Doyle je još uvijek posjeduje i izjeda ga živa. Suprotno starijem kockaru Adrianu (Alex Jennings), Doyle nije postao “dead to shame” i ima mrvu srama, kao i duše, premda je moralno bankrotirao.

Savjest je bila jedan od pokretača likova u filmu “Conclave”, ali Berger je tu dublje uronio u lik Ralpha Fiennesa, dok ovdje ostaje više površinski da bi “Ballad Of a Small Player” bio introspektivna karakterna studija, iako je Farrell bio spreman za to, igrajući na sve ili ništa.

Redatelju u drugoj polovici stilizacija postaje prenaglašena i važnija od likova koji se znaju pogubiti u hiperestetiziranim kadrovima i neizbalansiranom spoju psihološke drame i trilerske misterije s uplivima nadrealne priče o duhovima iz pera scenarista Rowana Joffea (“Amerikanac”, “Prije nego što zaspim”, “Doušnik”). Na trenutke Berger kao da igra na blef s pokeraškim licem, za razliku od iskrenijeg Farrella. Colin je as u rukavu filma.