‘Bambi: Priča o životu u šumi‘: Djetinjstvo svetog jelena

“Bambi” je bio i ostao jedan od najnezaboravnijih animiranih filmova u produkciji Walta Disneyja, iako datira još od davnih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Ekranizacija romana Felixa Saltena “Bambi, život u šumi” iz 1923. toliko je dobra i smatra se svetinjom da se dugo godina nitko nije usudio ponovno posegnuti za tim predloškom i prenijeti ga na ekran.

Sve dosad. Hrabrost je skupio francuski redatelj Michel Fessler, poznat kao scenarist izvrsnog dokumentarca o pingvinima “Carsko putovanje”. No, Fessler nije snimio “Bambija” kao animirani film, već igrani, preduhitrivši kompaniju Walt Disney Pictures u moguće sličnim planovima nakon što su “live action” tretman dobili crtići poput “Pepeljuge”, “Knjige o džungli”, “Ljepotice i zvijeri”, “Dumba”, “Aladina”, “Kralja lavova”, “Mulan”, “Pinokija”, “Male sirene”...

Međutim, “Bambi: Priča o životu u šumi” (“Bambi, l’histoire d’une vie dans les bois”/“Bambi: A Tale of Life in the Woods”) prilično je blizak dokumentarcu s obzirom da Fessler rijetko poseže za računalno generiranom slikom u prikazu životinja, za razliku od nedavnog, stoput skupljeg Disneyjeva blockbustera “Mufasa”.

Životinje u novom “Bambiju” većinski su prave, tek povremeno kompjuterski animirane poput leptira. To za sobom povlači nekoliko montažnih manipulacija i inscenacija, kao u prizoru susreta vuka i Bambija, a i čini se da je film snimljen u nekom rezervatu prije nego u divljini da bi Fessler imao kakvu-takvu kontrolu nad onim što snima i nepredviđene se situacije svele na minimum.

Ipak, pohvalno je da Fessler umjereno komercijalizira “Bambija”, odbijajući da životinje budu antropomorfizirane i da im glumci glasovima udahnu novi život. Jedini glas koji čujemo jest glas naratorice Anne Drijver. Utoliko, “Bambi: Priča o životu u šumi” fino se naslanja na superioran animirani film “Poplava” i zove na maraton sad kad su istovremeno u kinima.

Iako nije komercijalan kao “Lion King”, “Bambi” je svejedno podatan za (naj)mlađu djecu i obiteljsko gledanje s obzirom na to da Fessler nije odustao od faktora ljupkosti i vjernih prijatelja titularnog laneta poput zeca Thumpera i prijateljice iz djetinjstva, srne Feline, ako već umjesto omiljenog tvora Flowera vidimo rakuna.

Dojam je da je Fessler pomiješao “Bambija” s edukativnim dokumentarcem o prirodi/životinjama s važnim ekološkim porukama i egzistencijalno-poetičnom južnokorejskom dramom o odrastanju “Proljeće, ljeto, zima... i proljeće” Kima Ki-duka, zainteresiran za kadrove kapljica kiše, sumaglice u sumrak i lelujavog lišća kako pada s grana.

Film prolazi kroz sva godišnja doba od rođenja Bambija i njegovih prvih koraka na nesigurnim nogicama te pronalazi “sense of wonder” u lanetovim očima spremnim za avanturu i znatiželjnim u otkrivanju svijeta oko sebe kad se zatrči za letećom vranom kao njegovim anđelom čuvarom, sretne s ježurkom, leptirima, krijesnicama...

Naravno, Bambi otkriva i opasnosti tog istog svijeta, utjelovljene u zmiji, orlu s velikim kandžama, vuku, lovačkom psu i, naročito, čovjeku kao najvećoj prijetnji. Kad pucanj odjekne šumom, jasno je da su lovci zauvijek odvojili Bambija od njegove majke. Smrt košute dočarana je blaže nego u crtiću kako i nove generacije klinaca ne bi doživjele traumu iz djetinjstva.