Pisao je tu ulogu za mene. Kada znaš da je netko već vidio nešto u tebi, osjećaš sigurnost. To je najbolji način rada, biti uključen od početka, već kod same ideje – izjavila je Renate Reinsve u ekskluzivnom intervjuu za "Slobodnu" u vezi s režiserom Joachimom Trierom i njihovom novom suradnjom na filmu "Sentimentalna vrijednost" ("Affeksjonsverdi"/"Sentimental Value").
S ulogom Julie u Trierovoj "Najgoroj osobi na svijetu" Reinsve se nametnula kao jedna od najboljih mladih glumica ("Armand") i to potvrdila u "Sentimentalnoj vrijednosti", odigravši još jednu fenomenalnu glumačku partiju. Lik Nore Borg ima i nešto "metafilmsko" u sebi. Za početak, Nora je glumica.
U komično-dramski sjajno postavljenoj i glumljenoj prvoj sceni tjeskobnu Noru opere napad panike netom prije podizanja zastora i izlaska na pozornicu. Na rubu nervnog sloma Nora bježi sve dublje u "backstage", raspara haljinu i traži od ljubavnika iz teatra Jakoba (Anders Danielsen Lie; Trierov kućni glumac) da je poljubi i poševi na brzaka, a kad on odbije seks, ona zahtijeva barem da je pljusne ne bi li se trgnula.
Reinsve pokazuje svu raskoš talenta, a i Trier podsjeća zašto je jedan od najboljih novomilenijskih redatelja, specijaliziran za humane, melankolijom natopljene drame ("Oslo, 31. kolovoza", "Repriza", "Glasnije od bombi"). Prolog filma je trierovski nadahnut u isprepletanju filozofskih misli i poetičnih kadrova.
Slušamo Norina razmišljanja iz napisanog školskog eseja i Trier nam predstavlja njezinu obiteljsku kuću i familiju. Esej je napisan iz perspektive kuće kao živog bića, svjedoka svega što su u njoj proživjeli stanari, s unutarnjim razmišljanjima je li sretna kad je puna ljudi i tužna kad je prazna, osjeća li bol kad propuh zalupi njezine prozore i čaše se razbiju o pod itd. Divno nešto.
I za Triera "Sentimental Value" ima nešto metafilmsko. Glavni muški lik je Norin otuđeni otac Gustav (Stellan Skarsgård u vjerojatnoj ulozi karijere, također s "meta" naznakama s obzirom na to da je i sam patrijarh), redatelj međunarodno priznatih umjetničkih filmova kakve snima i Trier, česti gost Cannesa, koji moguće da strahuje da ne postane njegova buduća verzija.
Gustav preuzima titulu "najgore osobe na svijetu": on je zbog posla žrtvovao obitelj i napustio suprugu, Noru i njezinu sestru Agnes (suptilna i nenametljiva, ali iz drugog plana izvrsna Inga Ibsdotter Lilleas). Godinama kasnije, grižnja savjesti sustiže Gustava koji, suočen sa starenjem i smrtnosti, odluči prekinuti dugogodišnju pauzu i snimiti novi film u nekadašnjoj obiteljskoj kući s praznim sobama ispunjenim starim sjećanjima.
Radi se o autobiografskoj priči inspiriranoj samoubojstvom redateljeve majke nakon što je preživjela štošta u Drugom svjetskom ratu, a glavnu ulogu ponudi Nori jer je imao upravo nju na umu pišući scenarij, baš kao Trier njezinu tumačicu Reinsve. Jedna od najboljih scena odvija se na Deauville Film Festivalu, gdje je održana retrospektiva u čast Gustava koji će se naći na valnoj duljini s mladom američkom glumicom Rachel Kemp (dojmljiva Elle Fanning u krajnje drukčijoj ulozi u odnosu na kinohit "Predator Badlands"), ali i dočekati zoru sam na plaži nalik canneskoj kad zabavi dođe kraj.
Na kraju će Gustav dati ulogu Rachel, koja je metafilmska i za Fanning (američka glumica željna suradnje s cijenjenim neameričkim autorima), a ona s vremenom boji kosu da izgleda poput Nore. Preko Skarsgårdova filmaša prelama se festivalska art scena kojoj pripada i Trier, uključujući sklapanje financijske konstrukcije filma i žalce kontra Netflixa ("Kako mislite neće biti u kinima?!"), uz mrvu crnog humora kad Gustav unuku Eriku (Oyvind Hesjedal Loven) za rođendan pokloni DVD-ove filmova "Nepovratno" i "Učiteljica glasovira", krajnje neprikladnih za njegovu dob.
No, Trier u "Sentimentalnoj vrijednosti" ustvari prelama film i život kao što je to nekad radio Fellini u "Osam i pol" i, posebno, Bergman u "Personi". Izvjesni kandidat za oskarovsku utrku 2026. u važnijim kategorijama, "Sentimental Value" je transgeneracijska bergmanovska obiteljska drama o isprepletanju umjetničkog i životnog narativa, življenju umjetnosti i umjetnosti življenja/preživljavanja, očevima i kćerima, majkama i sinovima, identitetu, sjećanju, prolasku vremena, pokušaju iskupljenja i iscjeljenja trauma prošlosti putem filma.
Trier njeguje prepoznatljiv umjetnički izričaj, ali je melodramski suptilniji no inače i promišljeno razvija priču, skidajući jedan po jedan sloj i ostavljajući mrvu sentimentalnosti iz naslova za sami katarzičan kraj. "Sentimentalna vrijednost" je vrlo dobra dok traje, još bolja kad završi. Film se polako prikrada gledatelju poput nekog davnog sjećanja i nastavlja živjeti u njegovu umu danima kasnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....