Bili smo na londonskom gostovanju zvijezde koja je snimala u Dalmaciji: ‘Kad smo došli, ostali smo paf...‘

Amanda Seyfried daleko je dogurala od tinejdžerske zvjezdice (“Opasne djevojke”) do zvijezde hitova (“Mamma Mia 1&2”), oskarovske nominentice (“Mank”) i osvajačice Zlatnog globusa i Emmyja (serija “The Dropout”). Seyfried ima novi film “The Testament Ann Lee” u kojem je ostvarila najbolju ulogu dosad i ne bi bilo iznenađenje da dobije još jednu nominaciju za Oscara. Tim povodom, Amanda je bila gošća u BFI-ju (British Film Institute) i u prepunoj kinodvorani govorila je o cijeloj karijeri, počevši od “Mean Girls”. Bilo je lijepo vidjeti je uživo i čuti što kaže prije premijerne britanske projekcije “Testamenta Ann Lee”.

Privatni avion s tušem

- S “Opasnim djevojkama” namjerno smo uperili prst u školske nasilnike, a film je i priča o zajednicama mladih žena i svemu tome. Zato su se svi mogli poistovjetiti s filmom. I svi su se jednostavno smijali. Mene nasmijava. To je klasik. Film je satira, ali je toliko ukorijenjena u zloći adolescentnih djevojaka. Nitko nije imao pojma koliko će to biti veliki hit kad smo snimali. Svima se činilo da jednostavno jako uživaju u procesu snimanja. Osjećala se čista sreća. I na kraju je postao ogroman hit – prisjetila se Seyfried, koja je nedavno snimila “Mean Girls” reklamu s kolegicama Lindsay Lohan i Lacey Chabert.

- Bila je to prilika da se nanovo družim s curama i pokušam se s njima ponovno povezati jer nećemo snimiti nastavak. Obožavala sam glumiti idiota (tinejdžerica Karen; op.a.), jer u tome ima toliko nevinosti. Ona je tako naivna i
gotovo blažena – rekla je Amanda.

Glumici je u posebno dobrom sjećanju ostalo snimanje hit-mjuzikla “Mamma Mia”.

- Bilo je tona hrane svaki dan na snimanju, besplatno. Još sam se privikavala na to, ali na setu uvijek dobiješ puno besplatne hrane. I bilo je toliko glazbe cijelo vrijeme i toliko proba. Osjećala sam se sretnom svaki dan. Čak i kad mi je bilo neugodno na ledenoj plaži, na pijesku, s morem koje mi se slijevalo pod tijelo, znala sam koliko imam sreće što sam tamo, a Grčka je prekrasna.

Ja sam, poput mnogih Amerikanaca, kao dijete ostajala u SAD-u, a onda sam dobila priliku istražiti dio svijeta s Meryl Streep i Pierceom Brosnanom. Voljela bih da sam im postavljala više pitanja. Svi smo se odlično slagali, suludo dobro, ali ja sam tada bila puno mlađa od njih. Starija ekipa, ljudi u četrdesetima i pedesetima, družili su se međusobno. I tako je to bilo podijeljeno nakon snimanja sve dok nismo došli u Grčku, a onda je nastala ludnica – nasmijala se Amanda i prebacila na nastavak.

- “Mamma Mia 2” bila je moja prava prilika za bolje povezivanje, jer više nisam imala 21. Imala sam 31. I dijete. I dolazila sam na snimanje s potpuno drugom perspektivom, ali promatrala sam ih sve. Meryl je točno znala što je čiji posao. I znala je raditi svoj posao – i razumjeti sve tuđe – i biti profesionalna, znati što treba raditi, i to je svima olakšalo. Gotovo nikad nije bilo hijerarhije na setu jer smo svi bili sretni što smo tamo, svi smo znali svoj posao.

Mislim, ja sam na prvom filmu bila luda 21-godišnjakinja, zaljubljena, trčala okolo i stalno jela, a to je bila i ljepota tog lika, mogla sam to raditi. Profesionalni smo koliko možemo biti (smijeh). Nisam razmišljala o pritisku nastavka. Razmišljala sam samo kako da sve ovo upijemo još bolje nego prvi put. Kako da se povežemo sa svojim likovima i jedni s drugima? I odmah je bilo jasno da u potpunosti prigrljujemo novo poglavlje “Mamma Mie”, novu glumačku postavu, koja je tri tjedna neumorno radila na otoku prije nego što je starija ekipa stigla.

Snimali smo u Hrvatskoj, jednako prekrasnom mjestu. Kad smo došli, ostali smo paf: “Možeš li vjerovati?” Svaki dan smo se pitali: “Možeš li vjerovati?” Samo smo bili sretni što smo tamo. I nije bilo važno kako će film završiti. Za mene je uvijek važno putovanje, ne krajnji rezultat. Jer na rezultat ne mogu puno utjecati. Mogu kontrolirati samo ono što radim tijekom putovanja – ispričala je Seyfried, kod koje uvijek postoji “određena tuga kad napušta filmski set... osim ako ga nisi mrzio”.

- To je rijetko da slaviš što je snimanje gotovo. Nakon gotovo svakog projekta, a pogotovo “Mamma Mie”, prolazim kroz period žalovanja. Jer sam potpuno u tome. Dajem sve. Iscrpljujuće je koliko i ispunjavajuće. A kao glumici moj je posao biti prisutna, potpuno prisutna.

Teško je oprostiti se, ali znaš da će biti puno novca za press-turneje, za razliku od nezavisnih filmova, gdje imaš tek pokoju projekciju i ne možeš si puno priuštiti. Sjećam se za “Mamma Miu 2”, bili smo u privatnom avionu, zapravo privatnom komercijalnom avionu preuređenom za neku bogatu osobu. Imao je tuš i bilo je čudno. Trebali su ugurati nas 25 ili 30 unutra, sve nas, naše PR-ove, šminku, frizuru, i bilo je tako ludo. Toliko su imali novca – otkrila je Amanda.

Kemija s Megan Fox

Važan film u njezinoj karijeri bio je “Chloe”, jer je “potpuno izišla iz svoje zone sigurnosti, emocionalno i fizički”.

- “Chloe” je bila najzastrašujući projekt za mene. Jako sam se trudila svjesno pobjeći od toga da me ljudi tipiziraju. Rekla sam: “Okej, ja sam kameleon i dokazat ću to”. I “Chloe” je prvi put da sam to mogla dokazati, ali nisam znala hoću li moći uhvatiti ono što je veliki redatelj Atom Egoyan želio.

Osjećala sam da sam potpuno izišla iz onoga što sam znala, naučila puno, i nisam se više htjela vratiti. A onda i Julianne Moore. O moj Bože! Vidjeti glumicu kojoj sam se uvijek divila, stariju, iskusniju, slavniju, toliko vještiju, kako radi na sličan način, bilo je golemo priznanje. Jedva čekam opet raditi s njom, predugo je prošlo – kazala je Seyfried.

O kultnom filmu “Jennifer’s Body” Amanda je pričala s velikim žarom.

- Znala sam dok sam ga radila koliko je poseban. I bilo je tako zabavno. Vikendima sam igrala “Guitar Hero”, ostajala budna do kasno snimajući noćne scene, bila sam poluomamljena od umora. Sjećam se da sam pušila travu na plaži s Adamom Brodyjem ujutro. Nisam voljela travu. Stvarno sam se trudila. Bila sam klinka, ali radila sam dobar posao.

Megan Fox i ja imale smo sjajnu kemiju. Također, voljela sam igrati lik koji je bio pomalo “štreberski”. Štreberica koja izlazi iz kalupa. Bila je cool, pametna, malo nespretna, nije bila tašta, nije imala seksepil, bila je stvarna djevojka. I više sam se povezala s njom nego s ijednim likom dotad. U smislu neznanja kako koristiti svoje tijelo, znatiželje… obožavala sam to. Obožavam Needy – priznala je Seyfried.

U filmu “The Testament Ann Lee”, povijesnoj drami u formi mjuzikla, Amanda igra vođu religijske zajednice koja je “postala neka vrsta utopije”, a temeljila se na “ekstatičnom pokretu”.

- Njihova molitva bila je ekstatičan ples i pjesma. Glazba i pokret utkani su u cijeli film. Otpuštanje kroz molitvu izražavalo se pokretom i zato je to mjuzikl. Mislim da je ta žena izvanredna, a nitko nije imao pojma tko je dovraga ona bila. (smijeh) Nikad nisam čula za nju, a odrasla sam manje od 200 milja od mjesta gdje se naselila.

Bila je žena iz Manchestera u Engleskoj, prešla je preko oceana i jedva preživjela put u Ameriku, a anđeli su joj pomogli da pristane na obalu. Njezino pravilo bilo je da ljudi ne smiju biti u braku. Mogli su dovesti djecu, ali nisu smjeli imati spolne odnose. A ljudi su to htjeli slijediti, pronaći Boga kroz celibat, tu jasnoću duše za koju je ona osjećala da je spolni odnos mutio ili prekidao.

Dovela je ljude da se osjećaju sigurno, zaštićeno i njegovano, i bila je svačija majka. Imala je oko 6000 sljedbenika. Bilo je to najveće društvo u povijesti Amerike, a nitko nije znao tko ga je osnovao. Je li to zato što je žena? Ne znam. Povijesne knjige nisu pune radničke klase, žena, nepismenih. Izgubila je četvero svoje djece, što te može potpuno slomiti, ali pronašla je svjetlo. Vodila je pokret koji je sama započela i bila je u zatvoru jer su je optužili za “tresenje”, što su kvekeri radili dok su se molili. To je bio početak kvekerskog pokreta – ispričala je glumica.

Konačno, Amandino gostovanje u BFI-ju bila je i prilika da podvuče svoj život kroz glumačku
karijeru.

- U mnogočemu se uopće nisam promijenila, što je na neki način lijepo, jer mi pomaže da upoznam samu sebe. Mogu vidjeti da postoji neka dosljednost u mom životu i pomislim: “Ah, valjda ću uvijek biti takva”. Kad si mlađi, pitaš se: “Kako ću izgledati i kako ću se osjećati za 20 godina?” A sada vidim da postoje stvari koje su jednostavno tako slične. Na setu ću uvijek biti dobra kolegica.

Mislim da ću uvijek biti brižna i da ću uvijek ostaviti prostora nekome da prođe kroz svoj glumački proces, ali i pokušati s njim uživati u tome. Uvijek ću pokušavati pronaći nove načine da objasnim samu sebe. I uvijek ću voljeti ovaj posao i biti iznenađena prilikama. Još uvijek sam iznenađena.

Danas dobivam dobre prilike. A, znate, karijera ima uspone i padove, kao i život. Ništa nisu činjenice. Tvoji osjećaji nisu činjenice. Ništa nije vječno. I koliko god to bilo zastrašujuće, zapravo je i olakšanje znati da se stvari mogu vratiti. I tako se dobre prilike ponovno vraćaju. Hvala Bogu da traže mene, a ne nekog od mojih kolega koji isto dobivaju dobre prilike. Tako da mislim da sam uvijek iznenađena, ali i da uvijek moram držati očekivanja niskima. Ići dan po dan. Dobro je. To je ono što želim naučiti svoju djecu.