"Bob Trevino Likes It" jedna je od onih dopadljivih američkih nezavisnih "feel good" komičnih drama o emotivnoj konekciji i ozdravljenju duše kojima je teško odoljeti. Namjere uljudna i vrlo "lajkabilna" filma svedene su odmah u uvodnoj sceni. Lily Trevino (solidna Barbie Ferreira iz "Euforije") plače u krupnom planu nakon što je dobila poruku od momka upućenu drugoj curi.
Ekran Lilyna mobitela je razbijen, simbolizirajući nju samu koja u napadu bijesa napiše tiskanim slovima primjerenu poruku za preljubničkog momka, da bi je potom izbrisala i odgovorila mu ljubaznije nego što zaslužuje uz "smiley". Od suza i tužnog lica do "smileyja" nije dalek put, a "Bob Trevino Likes It" putuje naprijed-natrag upravo po toj emotivnoj liniji prateći Lily dok doživljava razočaranja od oca i radi kao njegovateljica, brineći za Daphne (Lauren Spencer).
Pogađate, Bob Trevino je Lilyn otac, ali postoje dva čovjeka s tim (prez)imenom. Pravi Bob (French Stewart) jedan je od najgroznijih filmskih očeva u zadnje vrijeme, arogantan, narcisistički, manipulatorski tip zainteresiran samo za sebe dok kćerku ne šljivi ni dva posto; ona je za njega teret otkako ih je njena majka ovisnica napustila.
Kad 25-godišnja Lily kaže ocu da je o prekidu napisala pjesmu, nije ni stigla pročitati napisano s obzirom da je njemu važnije bilo pokazati joj s kojom bi plavušom mogao izaći na "dejt". Tijekom jednog od tih Bobovih izlazaka nastaje "kratki spoj" s Lily (nenamjerno skrivila da ga jedna plavuša odbije) i on je blokira iz života, uključujući i blokadu na Facebooku.
Nakon što se Lily pokuša ponovno povezati s njim na Fejsu i ukuca "Bob Trevino" u FB tražilicu, poslat će zahtjev za prijateljstvom jednome čovjeku s tim imenom bez profilne slike, misleći da bi to mogao biti njezin otac. No, to je drugi Bob Trevino (John Leguizamo u najzrelijoj ulozi karijere) koji se bavi građevinom i prihvaća "friend request", lajkajući njezine komentare itd. Naslov filma dolazi od FB notifikacije "Bobu Trevinu se sviđa vaš(a)...".
Taj Bob prepoznaje da Lily "vrišti u prazno" i odluči joj pomoći, uz odobrenje supruge Jeanie (Rachel Bay Jones) koja je tek djelomično skeptična prema mladoj neznanki s interneta, dvostruko mlađoj od njezina supruga. Neuvjerljivo? Pa i jest, ali film je, vjerovali ili ne, inspiriran istinitom životnom pričom koju je doživjela debitantska redateljica i scenaristica Tracie Laymon, a sa svojim prvijencem je željela da neka Lily i Bob u publici dožive katarzu.
Za razliku od pravog oca, koji će u jednoj sceni izračunati koliko ga je novčano stajala od djetinjstva nadalje, njegov imenjak sluša Lily, daje joj savjete i komplimentira da je "tako sjajna kći", pružajući žarko željeni osjećaj familije. On je idealni "father material", a i sam je bio otac, tako da oboje dijele obiteljsku traumu i preko nje se polako zbližavaju, uzajamno liječeći unutarnje rane i gradeći odnos zamjenski tata-kći.
Kemija među glumcima je dobra i oni suptilno prizemljuju trenutke filmski povišene melodrame i zaslađenosti, dajući "Bobu Trevinu" dozu tihe, autentične dirljivosti, primjerice u sceni sa psićima koja je lako mogla ispasti odveć sentimentalna. Film djeluje katarzično i dobar je kinoizbor za svakoga tko je željan tzv. emocionalnog oslobađanja ispred velikog ekrana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....