‘Djevojka s iglom‘: Priča koja probada srce

Crnjak izbija iz pora “Djevojke s iglom” (“Pigen med nålen”/”The Girl With The Needle”) odmah od prvih kadrova danske povijesne drame s elementima “true crime” trilera i “ženskih” horora tipa “Bezgrešna”. “Djevojka s iglom”, odgovarajuće snimljena u crno-bijeloj tehnici s nijansama sive, otvara se projekcijom iskrivljenih ženskih lica koja se pretapaju na tamnoj podlozi.

Otprilike kao da je danski redatelj Magnus von Horn (jarko kolorirana “Influencerica”) odlučio napraviti hororsku verziju onog kadra s glavama članova legendarne hard rock grupe Queen iz videspota “Bohemian Rhapsody” ili zatvaranja generala Zoda, Urse i Nona u tzv. Fantomsku zonu u prvom “Supermanu”. Kadar je svakako proganjajući i pečatira košmarnu c/b stilizaciju Von Hornove uznemirujuće drame, premijerno prikazane u Cannesu i nominirane za Oscara 2025. u kategoriji najboljeg međunarodnog filma.

Snimatelj Michal Dymek (“Tovar”, “Stvarna bol”) napravio je stilski impresivan posao u rangu novijih crno-bijelih filmova poput “Umjetnika”, “Torinskog konja”, “Ide”, “Nebraske”, “Aferima”, “Rome”, “Svjetionika”, “Hladnog rata”, “Manka”, “Idemo, idemo”, “Tragedije Macbetha”...

No, Von Hornu i Dymeku najveći su uzor njemački ekspresionistički klasici tridesetih godina prošlog stoljeća s potpisom Fritza Langa pa i horor “Freaks” iz 1932. u režiji Toda Browninga, uz dašak gotičke estetike. “The Girl With The Needle” odvija se u približnom razdoblju u Kopenhagenu, nakon Prvog svjetskog rata čiji se užasi još uvijek osjećaju u zraku.

Priča je fokusirana na radnicu tekstilne tvornice Karoline (dojmljiva, dosad malo poznata glumica Vic Carmen Sonne) dok ona krpa kraj s krajem. Izbacili su je iz stana zbog neimaštine da plati punu cijenu rente, a još nema vijesti o njezinom nestalom mužu-vojniku (u slučaju proglašene smrti mogla bi dobiti neku naknadu kao udovica).

“Rat u Europi je gotov, nadam se da je pred nama svjetlija budućnost”, čujemo. Tračak svjetla za Karoline se javlja kad se zaljubi u vlasnika tvornice tekstila, biznismena Jørgena (Joachim Fjelstrup), on u nju također i spreman je na ženidbu, ali romansa se prekida kad zatrudni i njezin suprug Peter (Besir Zeciri) vrati se nenadano iz rata, skrivajući unakaženo lice ispod maske kao “freak” koji može samo naći posao u cirkusu.

Sve to goni Karoline da posegne za abortusom, i to iglom za pletenje, u javnom kupalištu, ali spašava je sredovječna žena Dagmar (danska glumačka veteranka Trine Dyrholm; “U boljem svijetu”, “Sve što trebaš je ljubav”, “X&Y”) i nudi joj dom za dijete uz naknadu, predstavljajući se kao voditeljica agencije za posvajanje neželjene djece.

Dagmar nosi nevidljivu masku, skrivajući monstruma u sebi, unatoč tome ili baš zato što govori “Svijet je užasno mjesto, ali moramo vjerovati da nije tako”. Imajući u vidu da je priča “nadahnuta istinitim događajima” o danskoj serijskoj ubojici djece po imenu Dagmar, zanimljivo je da najveći fokus ostaje na fikcionalnoj Karoline, titularnoj “djevojci s iglom”.

Preko nje Von Horn prelama sve grozote u filmu koji iglom probada kožu i srce gledatelja tako snažno da ne bi pomogli morfij i eter (likovi ih koriste za bol, a u jednoj sceni i tijekom odlaska u kino). Igla simbolizira sve postratne boli na kolektivnoj i osobnoj razini, s naglaskom na marginalizirane žene utjelovljene u Karoline i njihov tretman kroz povijest.