‘Do kraja‘: Izlazne rane utjerivača pravde

Kratkotrajni "comeback" doživio je Steven Seagal početkom novog milenija s akcijskim filmom "Do kraja" ("Exit Wounds", 2001.). Bio je to povratnički kinoprojekt majstora aikida i akcijskoga glumca nakon trogodišnje pauze od direktno-na-video filmića "Patriot", koji se željno iščekivao u film(ofil)skim i borilačkim krugovima. Ilustracije radi, cijeli splitski aikido klub "Jadran" okupio se i otišao u kino "Central" vidjeti Stevu u akciji.

"Do kraja" je bio i ostao solidan akcić u skladu sa Seagalovom filmografijom devedesetih. Gledajući "Exit Wounds", izgleda kao da se gotovo nije ništa promijenilo od devedesetih, iako se prijelomni "Matrix" dogodio dvije godine ranije i revolucionizirao akcijski žanr. Poneki nemogući borilački udarac i tek povremeno posezanje za tzv. žicama u akcijskim scenama (dug "Matrixu") jedino su što razlikuje "Do kraja" od Stevinih filmova poput "Otpornog na metke", "Žigosanog za smrt", "Utjerivača pravde" ili "Pod opsadom 2".

Ovo je jedan od posljednjih "old school" akcića u novome mileniju. Seagal je opet onaj stari, mrvu punašniji, ali oslobođen ekstravagantnog stila odijevanja iz "Na smrtonosnoj zemlji" i "Pritajene vatre", a motivom korupcije u policiji, na čemu je doktorirao "Prljavi Harry", bavio se i njegov prvi i ponajbolji film "Iznad zakona". Stevo još jednom glumi policajca (Orin Boyd) koji ne igra po pravilima, ima "problem s disciplinom" i dobiva pritužbe zbog "prekomjerne sile", toliko da završava na tečaju kontrole bijesa, što je zgodna akcijska samoironija, uz dašak komedije koju unosi Tom Arnold ("Istinite laži") kao bjesoholičarski "comic relief" lik.

Samoironija je prisutna i u izvornom naslovu filma s obzirom na neranjivog akcijskog junaka ("Izlazne rane") te sceni kad Boyd bude degradiran u prometnog policajca kao Martin Riggs i Roger Murtaugh (Mel Gibson, Danny Glover) u "Lethal Weapon 3", što koincidira sa Seagalovom degradacijom iz kina na videotržište. U tom smislu reklo bi se da "Exit Wounds" slijedi Stevin samoironični trag iz "Under Siege" ("Ja sam samo običan, običan kuhar").

"Pod opsadom" je ovdje uzor i po tome što je Seagal okružen šarolikom glumačkom ekipom (Bill Duke, Bruce McGill, Isaiah Washington, Michael Jai White i Anthony Anderson koji u paru s Arnoldom opasno približava film blesavoj akcijskoj komediji) na čelu s DMX-om.

Newyorški reper u to je vrijeme glumio u Warnerovim akcićima s Jetom Lijem u produkciji Joela Silvera kao što su "Romeo mora umrijeti" i "Od kolijevke do groba". "Do kraja" ima sličnu Warnerovu/Silverovu produkcijsku patinu, a režirao ga je redatelj tih filmova Andrzej Bartkowiak, inače snimateljski veteran ("Dan ludila", "Brzina", "Vrsta", "Danteov vrh", "Đavolji odvjetnik", "Smrtonosno oružje 4", "Čuvari zakona").

Bartkowiak u uvodnoj sekvenciji, kad Boyd spašava potpredsjednika Amerike od helikopterskog desanta na mostu i "izaziva Treći svjetski rat", upošljava propisnu pirotehniku i moguće inspirira sličnu scenu iz "Nemoguće misije III". Klasična akcijska scena upotpunjena je Seagalovim šlagvortom "Excuse me" upućenim negativcu kojeg će napucati odmah nakon "isprike".

Film je režiran u tom ritmu: red humora ("Neću vas poslati u Vijetnam, gospodine Boyd. Poslat ću vas u 15. policijsku postaju. Oh, ta rupčaga. Sasvim ćeš se uklopiti..."), red akcije koja varira od pucačke i potjerne do borilačke i eksplozivne. Poklonici Seagala smjesta bi pristali na to da mu idući "comeback" projekt "Order Of The Dragon" bude barem približno na tragu "Exit Wounds".