‘Downton Abbey: Veliko finale‘: Živio Downton Abbey!

Opereta “Bitter Sweet” čuvenog engleskog dramatičara Noëla Cowarda svojevrsno je zrcalo kostimirane humorne drame “Downton Abbey: Veliko finale” (“Downton Abbey: The Grand Finale”), trećeg dijela filmskog hit-serijala koji funkcionira kao produžetak popularne serije kreatora Juliana Fellowesa, okončane 2015. šestom sezonom.

Poznati likovi “Downton Abbeyja”, dio članova uglađene aristokratske britanske obitelji Crawley, nalaze se u Londonu i posjećuju glasoviti West End kako bi uživali u Cowardovoj opereti, nakon čega će prošetati malo po Piccadillyju i Green Parku. S jedne strane opereta znakovitog naslova “Gorko-slatko”, s druge šetnje po engleskoj prijestolnici.

Podnaslovljen “Veliko finale”, što sugerira nekakvu konačnost ili oproštaj, film potencira gorku slatkoću “Downton Abbeyja” kao nikad prije, dok uvodna scena u Londonu podebljava njegovu solidnu filmičnost u oku kamere snimatelja Bena Smitharda (“Otac”, “Sin”).

“Downton Abbey” uspješno je zaživio na velikom ekranu otkako je napravio tranciziju s malog, na radost fanova (prvi film iz 2019. i drugi podnaslovljen “Novo doba” iz 2022. zaradili su gotovo 300 milijuna u svjetskim kinima, što je odlično), iako je pretežno zadržao stil prestižne, sofisticirane serije koja je otvorila vrata za “Krunu”, također na temu aristokracije i nasljednog (klasnog) sustava, samo uz malko veću naklonost tzv. produkcijskim vrijednostima i eksterijernim scenama.

Nego, zasigurno se kao fanovi pitate je li treći film uistinu posljednji, tj. je li ovo doista kraj “Downton Abbeyja”? Na neki način jest, naposlijetku u međuvremenu smo izgubili dragu veteranku Maggie Smith kao Violet Crawley kojoj je “The Grand Finale” posvećen, premda je ustvari preciznije reći da film govori o smjeni generacija pa nije isključeno da u dogledno vrijeme vidimo “Downton Abbey: The New Generation” ili tome slično.

Dotad, “Veliko finale” je nešto najbolje što je ponudio velikoekranski “Downton Abbey” u pogledu priče, likova, dijaloga i glume. Scenarist Fellowes (“Gosford Park”, “Victoria: Život mlade kraljice”, “Turist”, “Pozlaćeno doba”) i redatelj Simon Curtis (“Moj tjedan s Marilyn”, “Zbogom, Christopher Robin”, “Nevjerojatni život psa Enza”; režirao i “Downton Abbey: A New Era”) još uvijek s lakoćom vode mnoštvo podzapleta i likova koje poznaju u dušu posljednjih 15 godina, a ima ih kao u “short cuts” drami Roberta Altmana i Paula Thomasa Andersona.

Lady Mary Talbot (Michelle Dockery) izbačena je s domjenka kao friško rastavljena jer “princeza ne može biti u istoj sobi s razvedenicom”, a nedugo poslije upoznaje naočitog i misterioznog Gusa Sambrooka (Alessandro Nivola), savjetnika njezina američkog ujaka Harolda Levinsona (Paul Giamatti) koji bi mogao izbaviti njega i Downton Abbey iz financijskih nedaća.

Haroldova sestra lady Grantham (Elizabeth McGovern) svjesna je da ona i njezin suprug Robert Crawley (Hugh Bonneville) moraju predati vođenje imanja Mary jer “ovo je njezino vrijeme”, no njemu se teško s time suočiti kao nekome tko je “pola života posvetio Downtonu”. Ni starom batleru Carsonu (Jim Carter) nije lako predati uzde posluge mladom Andyju (Michael Fox).

Treći “Downton Abbey” govori o strahu od društvene promjene i onoga što dolazi, ali i (teškom) prihvaćanju da se neke stvari moraju mijenjati. “Katkad mi se čini da je povijest udobnije mjesto od budućnosti”, kaže u jednom trenutku Harold, fino svodeći refleksivnost pa i elegičnost filma koji rezonira s fanovima. “The Grand Finale” dirljiv je, emocionalan završetak jedne generacije “Downton Abbeyja” i prikladan ispraćaj voljenih likova kojima upućuje konačno (?) zbogom. Riječima lady Mary “Živio Downton Abbey!”.