‘Eenie Meanie‘: ‘Baby Driver‘ je promijenio spol

Vozač za bijeg ili "getaway driver" postao je opće mjesto (akcijskog) filma od kraja sedamdesetih. Walter Hill je tada snimio "Vozača" s Ryanom O‘Nealom u titularnoj ulozi iskusnog "getaway drivera" škrtog na riječima i ostalo je vozačko-akcijska povijest. Novi milenij je donio više filmova s vozačima tog tipa: serijal "Transporter" zaključen trećim dijelom i nanovo vraćen na cestu s "Nasljedstvom", zatim "Hit and Run", "The Wheelman"... A Hillov klasik dobio je dvije odlične posvete kad su se tijekom 2010-ih u kina dovezli "Drive" Nicolasa Windinga Refna s Ryanom Goslingom i "Baby Driver" Edgara Wrighta s Anselom Elgortom.

Godinama kasnije, Wrightov "Vozač" je, pak, dobio "hommage" u filmu "Eenie Meanie", dugometražnom prvijencu Shawna Simmonsa (serije "Wayne" i "The Continental") koji su producirali Rhett Reese i Paul Wernick, poznati kao scenaristi "Deadpoola", "6 Underground" i "Traga života", a premijeru je doživio na streaming servisu Disney+ u isto vrijeme (druga polovica kolovoza) kad je "Baby Driver" dojurio u hrvatska kina 2021.

Srednjebudžetni "Eenie Meanie" (koštao 50 milijuna dolara) fino bi legao u kinima u razdoblju kasnog ljeta, kad su se veliki blockbusteri ispucali, što je bila praksa od devedesetih do pred koronu, ali zato je iznadprosječan u kontekstu proizvoda za streaming tržište.

Slučajno ili ne, "Eenie Meanie" djeluje (i) kao film devedesetih, akcijska komedija na granici "indie" i "mainstream" produkcije s iskričavim dijalozima i slikovitim likovima koja se kune u krvavocrvenu i crnohumornu ostavštinu Tarantina ("Psi iz rezervoara", "Pakleni šund"), s naglaskom na "Pravu romansu", pa i brbljava ostvarenja s potpisom Shanea Blacka ("Prljavi igraju prljavo", "Dugi oproštaj"), jednako kao i u Wrightova "Vozača" kojemu je promijenio spol.

Sada je vozač ženskoga roda, ona se zove Edie Meaney, a glumi je Samara Weaving, nećakinja "matrixovca" Huga i još uvijek nesuđena zvijezda Hollywooda. Samara ima kultnu sljedbu i filmofili je s lakoćom razdvajaju od titule "dvojnice Margot Robbie" (podijelile su scenu u "Babilonu") otkako je postala kraljica horora ("The Babysitter", "Ready Or Not", "Scream VI") i okušala se u drugim žanrovima, od akcije ("Guns Akimbo", "Snake Eyes") do komedije ("Bill & Ted Face The Music"). Mlada australska glumica nosi "Eenie Meanie" koji je osovljen oko njezina lika.

Edie upoznajemo kao tinejdžericu kad je za upravljačem auta upala u nevolju sa zakonom vozeći pijane roditelje-dilere (oca glumi Steve Zahn), što je trasiralo njezinu "getaway driver" karijeru. Ona je u međuvremenu naizgled sredila život, studira i radi u banci koja će biti opljačkana (!), ali opet će skrenuti izvan zakona zahvaljujući luzerskom (bivšem?) momku Johnu (Karl Glusman).

Kad Edie dođe kod Johna, kojeg nije vidjela neko vrijeme, kako bi mu saopćila da je trudna, zatekne ga nagoga, na nišanu, a nakon mecima nafilovane situacije doznaje da je dužan krim-bossu (Andy Garcia kao Nico). Za Nica je Edie nekoć radila i on joj je dao nadimak "Eenie Meanie" (dječja rima "Eeny, meeny, miny, moe"; po naški "Eci, peci, pec...").

Nico želi da John opljačka par milijuna dolara iz casina, što je zanimljiva inverzija "Oceanovih 11" s obzirom da ga glumi Garcia kojeg su pljačkali Clooney i co., a Edie bi bila vozač za bijeg. "Ti si naš vozač za bijeg, sve što trebaš učiniti jest sjesti u auto i pobjeći", govori Nico dajući joj onaj filmski naveliko poznati "one last job" koji je, dakako, "do or die" vrsta posla.

Ona nevoljko pristaje zbog Johna, iako ga u tarantinovski sočnoj rečenici opiše riječima "Ti si prokleta Hirošima i 11. rujna (2001.) među jebenim ljudskim bićima". "Eenie Meanie" je fokusiran na Edie koja je često krupno kadrirana u retrovizoru kao netko tko želi pobjeći od prošlosti obilježene trojicom problematičnih muškaraca (otac, Nico, John) i izgraditi bolju budućnost.

Fokus na snažnom ženskom liku razlikuje ovaj film od sličnih i daje mu vlastiti identitet. Gas-do-daske potjere s višestrukim piruetama automobila ponekad i na tragu "Autostopera" solidno su upriličene, ali kvaka je da se Simmons ne libi subvertirati žanr i razbiti klišeje mrvom karakterne drame, usporavajući ritam u pauzi između akcijskih scena.

Duga je vožnja do završne akcije u sklopu koje Simmons radi nešto prilično odvažno iz domene transgresije i tragedije, ali i smisleno s obzirom na odnos likova i njihovu romansu koja baš i nije "prava" da mogu odjuriti zajedno u zalazak sunca. Simmons režira kraj kao da nastavlja tamo gdje je stao Tarantinov izvorni scenarij za "True Romance". Eci, peci, pec...