‘Gluha‘: Glasni zvuk tišine

Tranziciju od kratkog do dugog metra prošli su brojni filmovi, osobito horori. “Frankenweenie”, “Zla smrt”, “Distrikt 9”, “Ritam ludila”, “Mama”, “Kad se svjetla ugase”, “Smiješak”, ”Zaroni, preživi”... samo su neki od “produženih” filmova, izvorno začetih u kratkometražnoj formi. Listi se odnedavno priključio i jedan španjolski uradak, i to drama “Gluha” (“Sorda”/”Deaf”).

“Gluha” je započela život kao kratki film od 18 minuta u korežiji Nurije Muñoz i Eve Libertad (potonja je ujedno i scenaristica), nominiran za nagradu Goya, ili španjolskog Oscara. Kratkometražna drama pratila je mladu gluhu ženu Angelu i njezin odnos s čujućim partnerom, koji se naveliko komplicira kad par odluči imati prvo dijete. 

Režijski/scenaristički Libertad potpisuje i dugometražnu verziju, a u glavnoj ulozi Angele ponovno se nalazi ekspresivna Miriam Garlo, redateljičina sestra i centralna inspiracija za polubiografsku priču film(ov)a, dok je Hector sada Alvaro Cervantes umjesto Pepea Galere.

U dugom metru “Sorda” traje 80 minuta dulje, ali nije odveć rastegnuta za dramu ovakvog tipa, koja, unatoč prefiksu “festivalska”, uspijeva biti komunikativna sa širim gledateljstvom, otprilike kao “CODA”, tako da nije isključen hollywoodski remake.

Ne čudi podatak da je “Gluha” na Berlinaleu, u programu “Panorama”, osvojila nagradu publike za najbolji film, a na FMFS-u ima hrvatsku premijeru u natjecateljskoj sekciji festivala i ne bi bilo iznenađenje da dobije isto priznanje ili postane jedan od favorita Splićana.

Redateljica produbljuje priču kratkiša i ostaje jednako osobna u pristupu, gradeći dramu koja snagu pronalazi u tišini. Ljubav Angele i Hectora čini se idealnom unatoč njihovim razlikama (on čuje, ona je gluha i može čitati s usana). Hector podržava Angelu, komunicira s njom znakovnim jezikom itd. No stvari se polako mijenjaju kad Angela ostane trudna.

Postoji mogućnost da se dijete rodi gluho, upozoravaju liječnici, ali to se ne može znati prije rođenja (prema mišljenju doktora šansa je 50:50). Scena poroda jedna je od najpamtljivijih i najstresnijih u povijesti filma, potencirajući Angelinu izolaciju. Buduća majka nalazi se u sobi s medicinskim sestrama i liječnicima, stvari se kompliciraju, a ona njihove riječi ne čuje i Hector mora interpretirati znakovima ono što govore.

Nakon što na svijet dođe djevojčica (Ona) i ispostavi se da čuje, pukotine u odnosu se naziru i polagana tenzija tiho raste među partnerima, posebice kad klinka postane privrženija Hectoru i Angela se počne osjećati diskonektirano, kao da tu više ne pripada i da ne može ravnopravno participirati u odgoju djeteta. Sve to potencira kompleksne emocije priče s kojom se može poistovjetiti svatko tko se iz nekog razloga osjeća otuđeno od okoline, bio gluh ili nešto drugo, a gluhoća se tematski isprepleće s izazovima roditeljstva.

Libertad režira zbivanja na razmeđu obiteljske drame prijemčive najširoj publici i intimnog festivalca s daškom eksperimentalnog, povezujući filmove “CODA” i “Zvuk metala”. Zvučni efekti doprinose dojmljivosti cjeline, osobito u upečatljivoj završnici, zaslužnoj za veću ocjenu.

Najprije slušamo visokofrekventne zvukove kroz Angelin slušni aparat. Zatim nastupa gotovo potpuna tišina s prigušenim tonovima nakon što Angela skine slušni aparat. Kad čujući svijet mine, “Sorda” prenosi svu doživljajnost svijeta gluhih.