Horor o Djedici-ubojici sa sjekirom dobio je novi film i scenu za anale: ključne riječi ‘Djed Mraz protiv nazi-kulta‘

Sjekira u ruci Djeda Mraza koji se spušta niz dimnjak obiteljske kuće na plakatu slasherskog horora “Tiha noć, smrtonosna noć” izazvala je sablazan javnosti 1984. godine. Ljudi su protestirali i tražili da se film zabrani, ali Djedica sa sjekiricom nije se dao cenzurirati. “Silent Night, Deadly Night” potvrdio je popularnost božićnih horora, načetu deset godina ranijim “Black Christmas” koji slovi kao preteča slashera, podžanra definiranog klasikom “Halloween”, ali i podebljao trend tzv. “killer Santa” filmova strave.

“Christmas Evil”, “Deadly Games”, “Santa’s Slay” i “Terrifier 3” samo su neki od horora s manijacima u odijelu Djeda Mraza, uz četiri nastavka “Tihe noći, smrtonosne noći” od 1987. do 1991. i njezina remakea iz 2012. godine. Uzimajući sve to u obzir, studio odgovoran za “Terrifiera 2&3” zarolao je novu verziju “Silent Night, Deadly Night”, a iza kamere je stao Mike P. Nelson i sudjelovao u pisanju scenarija.

Prethodno je Nelson osvježio serijal “Pogrešno skretanje” filmom podnaslovljenim “Početak” i nešto slično je sada postigao s “Tihom noći, smrtonosnom noći”. Nelson je odbio snimiti tipični slasher o Djedici-ubojici, a i njegov casting je metafilmski. Za ulogu mladića Billyja, kojega opsjeda duh ubojitog Djeda Mraza nakon što je u djetinjstvu posvjedočio umorstvu roditelja (Djedica ih je usmrtio sačmaricom), Nelson je angažirao Rohana Campbella, traumatiziranog nasljednika Michaela Myersa u filmu “Noć vještica: Kraj”.

Na taj način Nelson zatvara slasherski krug od “Halloweena” do “Silent Night, Deadly Night” koji je preuzeo štafetu od Carpenterova klasika i otvara neki novi. Naime, Nelson koketira s psihološkom studijom i nadnaravnim hororom o demonskom posjednuću, a usput spaja “Tihu noć, smrtonosnu noć” s “Dexerom” i “Venomom”.

Unutarnji venomovski glas manijakalnog domara iz doma za starije (vokalna uloga Marka Achesona; glumio u božićnom klasiku “Vilenjak”), koji je umorio njegove roditelje, tjera Billyja da iz godine u godinu, svakog dana Adventa, od 1. do 24. prosinca, ubija ljude u krvlju natopljenoj odori Djeda Mraza, pronalazeći opravdanje za to u njihovoj zloći.

“Svi su bili zli”, govori Billy, podsjećajući na pravdanje Schwarzeneggerova špijuna Harryja Taskera u “Istinitim lažima” kad ga je supruga upitala koliko je ljudi ubio. Billy je ubio tko zna koliko ljudi, seleći se od jednog gradića usred ničega do drugog, ali oni su to zaslužili (“Zločesti dječaci budu kažnjeni, Djed Mraz uvijek promatra”).

Kao da to već nije dovoljan “spin” na slashersku formulu, Nelson uvodi romansu u horor koji dolazi gotovo do ruba romantične komedije, kad se Billy zaljubi u Pamelu (Ruby Modine; vidjeli smo je u “screamovskom” slasheru “Happy Death Day”), djevojku sklonu nasilju i sjebanu poput njega.

Iako se romansa i masakr ne slažu uvijek u filmu, eto moralne dileme, garnirane psihološkim slojem: smijemo li navijati za njih dvoje kao gledatelji, pita se Nelson čiji negativac nije tako negativan (on kažnjava prave zlikovce) i nalazi se u konstantnom unutarnjem sukobu sa samim sobom (“Tko bi mogao skrivati takvo zlo naočigled svima?”), dok redatelj potencira božićnu ikonografiju i prelijeva je krvlju (kostim Djeda Mraza je “prekidač”, kad ga Billy odjene “gubi kontrolu”).

“Tiha noć, smrtonosna noć” je slojevitija nego što bi se reklo, a mogla je biti još bolja da Nelson ne opterećuje priču dodatnim žanrovima (brutalni horor povremeno očijuka i sa sentimentalnom Hallmark dramom) i podzapletima kako bi se oslonio na moderna kretanja (neriješeni slučaj nestanka lokalne djece a la “Crni telefon”).

Pa ipak, ova reinterpretacija originala u totalu ispada ugodno iznenađenje i ima barem jednu “grindhouse” scenu za potencijalno slashersko anale. Djed Mraz protiv nazi-kulta koji se zalaže da je Božić “bjelački kršćanski blagdan” nešto je što se ne viđa često.