Lynchovski film ne može biti lynchovskiji od podcijenjene “Izgubljene ceste” (“The Lost Highway”, 1997.). Svojevrsni “izgubljeni” klasik Davida Lyncha njegov je punokrvni autorski uradak, ugođajno ozvučen glazbom stalnog skladatelja Angela Badalamentija. Koliko god da ne tipuje na logiku, osim ako to nije logika lynchovskog sna ili snomorice, “Izgubljena cesta” je logično pozicionirana između filmova “Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom” i “Mulholland Drive”.
Sve što je prethodilo “The Lost Higway” satkano je u filmu, s naglaskom na “Twin Peaks: Fire Walk With Me”, njegovu nadrealnu atmosferu snolike (i)racionalnosti i nezaobilazne crvene zavjese (“Red Room”). Ima tu i “Plavog baršuna”, od psihoseksualnosti i noirovskog ugođaja do negativca Franka Bootha (...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....