StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Jezero straha‘: Pedeset nijansi strave

Piše Marko Njegić
16. listopada 2025. - 22:35

Osobito muški gledatelji mogli bi se zavrpoljiti u kinofotelji tijekom prologa filma "Jezero straha" ("Bone Lake"). Sve započinje poetskim, oniričkim kadrom koji kao da dolazi iz remakea "Posljednje kuće nalijevo", s kamerom pozicioniranom tik ispod površine jezera na kojoj se odražavaju boje jeseni, a ubrzo se pretvara u brutalnu horor-grotesku.

Površinu jezera remeti panični bijeg nagog para u sceni koja kao da je stigla iz XXX verzije "Teške mete" ili "Snage moći". Nepoznati netko lovi tipa i djevojku kroz šumu. Strelice iz samostrela zuje im pokraj glave. Muškarac u jednom trenutku napušta žensku da pobjegne od smrti, sugerirajući krhak odnos ovog para, ali zato će biti kažnjen kad ga strelica pogodi u (krupno kadirani) testis.

FILM: Bone Lake, horor triler; SAD, 2024. REŽIJA: Mercedes Bryce Morgan ULOGE: Maddie Hasson, Alex Roe DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½

Oboje na koncu stradavaju, a njihova beživotna tijela izgledaju kao da su polegnuta jedno na drugo kako bi neki slikar iz tog prizora mogao naslikati umjetničku sliku. U nešto tako, naizglednu umjetničku sliku, kadar se i pretvara prije montažnog prijelaza u scenu vožnje protagonista prema izoliranoj kući za odmor, Diega (Marco Pigossi) i njegove djevojke Sage (Maddie Hasson; izgleda kao spoj Jane Levy i Florence Pugh).

Ispada da je krvavi prolog filma uvod u Diegov roman. Diego upravo radi na tom romanu i čitao je uvod da čuje što Sage misli. Vrlo intrigantno, s obzirom na predstojeće događaje, ali polako, predstavimo ukratko likove i njihov fragilan odnos. Da postane pisac, Diego je dao otkaz u školi, a Sage je novinarka i pristaje da će ih sama financirati.

To lagano ljulja temelje veze, poljuljane i njezinim lažiranjem orgazma i naknadnim samozadovoljavanjem u kadi. Stabilnost njihove veze bit će testirana kad u kući zateknu još jedan par, misterioznog Willa (Alex Roe) i Cin (Andra Nechita). Will i Cin također su rezervirali kuću i eto kompromisa – zajedno će u njoj provesti vikend da jedan par ne izvisi.

Dijeljenje kuće s potpunim strancima nije dobra ideja, ali između Diega i Sage pada dogovor: "Ako se išta prečudno dogodi, pakiramo stvari i idemo." Jasno, čudne stvari će se događati i za početak isplivati u sumnjivim pogledima drugog para, njihovoj otvorenosti da Diegu i Sage postave intimna pitanja, ali i da ih pokušaju okrenuti jedno protiv drugog, pa i zavesti.

Što se ovdje događa? Recimo samo da "Jezero staha" odbija biti Airbnb horor-triler u stilu "The Rental" i "Barbarian" ili "Koliba u šumi" komad strave ("Zla smrt", "Stranci", "Until Dawn"...), naprotiv kao da dekonstruira potonji žanr koji je prethodno dekonstruirao "The Cabin In The Woods". Ovo je drukčiji film, nastao pod utjecajem psiho-horora i erotskih trilera "Šašavih igara", "Ne govori zlo", "Pozivnice", "Oči širom zatvorene", "Sirovih stasti" i "Divlje igre".

Redateljica Mercedes Bryce Morgan sugerira da "Bone Lake" može krenuti u raznim smjerovima/žanrovima kad parovi provale u zatvorene sobe kuće (kamera je kreativno postavljena na katanac prilikom razbijanja istog). Jedna soba je kao stvorena za Gospodina Greya iz "Pedeset nijansi sive", u drugoj je ploča za ouiju, a tu je i legenda o jezeru, skeletima na njegovu dnu i serijskom ubojici ("Petak 13.").

Pedeset nijansi strave? Zamalo jer "Jezero straha" povezuje žanrove erotskog trilera i psihološkog horora/slashera, no u tom nesvakidašnjem spoju seksa i nasilja ne ide baš do kraja kao njegovi uzori da bi bolje kotirao u veoma plodnoj godini za filmove strave ("Vrati mi je", "Trenutak nestajanja", "28 godina kasnije", "Zajedno").

"Bone Lake" nije ispao psihoseksualno-hororski prijeloman, iako treba cijeniti redateljičino fino bildanje tenzije u dinamici među parovima i paranoje do otkrića "twista" negdje oko polovice, poigravanje sa žanrovskim stereotipima, kao i dozu prave filmofilije uz zgodne referencije (crveni "giallo" kolorit, režeća motorka "Teksaškog masakra motornom pilom", sjekira u ruci heroine iz "Gostiju za odstrel", prskanje krvlju po mjeri francuskih ekstremista...).

Horor je ovdje ustvari metafora za "make it or break it" točku koju znaju dosegnuti mnogi parovi i moraju dokazati ljubav jedno drugom načetu raznoraznim iskušenjima ako žele da im veza potraje, u ovom slučaju i njihov život kad krene gola borba za opstanak. "Jezero straha" skriva ponešto ispod svoje zavodljive erotsko-trilerske površine. 

Dva horora, jedan hrvatski naslov

Film ne treba miješati s hororom o XXL krokodilu ”Jezero straha” (”Lake Placid”) iz 1999.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. listopad 2025 21:06