‘K.O.‘: MMA akcija bez pravog nokauta

Karataški i ini borilački akcijski filmovi sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih ("Na zmajevom putu", "U zmajevom gnijezdu", "Karate Kid", "Krvavi sport", "Kickboxer", "Lavlje srce"...) u novom mileniju su zamijenile MMA akcije sukladno popularnosti UFC-a.

Mješovite borilačke vještine postale su novi "must have" u kinematografskom ringu poslije filmova "Nema predaje", "Ulične borbe" i "Ratnik". To je posljednjih godina naročito izvjesno ("Modrice"), tako da je i junak "Road House" remakea u tumačenju Jakea Gyllenhaala postao MMA-ovac, a jedan takav film je snimljen i u Srbiji ("Megdan: Između vode i vatre"). 

Obol trendu daje i Netflix. Nakon njemačke MMA akcije "60 minuta" iz 2024., Netflix je tijekom ljeta 2025. na streaming servis plasirao i francuski film "K.O.", s kraticom za "knockout" u naslovu.

"60 Minutes" je donio priču o MMA borcu koji odluči stići kćerkici na rođendan na drugi kraj grada da ne izgubi skrbništvo, dok mu se za petama nalaze svi koji su nešto izgubili njegovim odustajanjem od borbe.

Ljetni Netflixov hitić "K.O." također ima iskupnički motiv. MMA borac Bastien (stvarni UFC "fighter" Ciryl Gane) slučajno ubija protivnika Enza u oktagonu u sceni koja kopira nehotičnu smrt u ringu iz svakog drugog borilačkog filma jučerašnjice, uključujući i "Rockyja IV". Bastien nakon tragedije vješa rukavice o klin i povlači se u osamu progonjen krivnjom.

No, vratit će se u borilačku akciju – srećom ne i u doslovan ring da se izbjegne krajnji klišej – kad ga kontaktira Emma (Anne Azoulay), žena čovjeka kojeg je poslao u grob. Emmin sin Leo (Maleaume Paquin) nestao je nakon što je svjedočio nečem gangsterskom što nije smio. Osjećajući se odgovornim što je Emmu načinio udovicom, a Lea mladićem bez oca, Bastien pristaje pronaći nestalog, a tijekom potrage njegov se put isprepleće s istragom odmetnute policajke Kenze (Alice Belaïdi, glumački daleko najuvjerljivija u filmu). 

Oni postaju (ne)očekivani "buddy" duo, ali redatelj Franck Gastambide ne polaže preveliku pažnju na humornu razliku u visini, iako je bilo štofa za to s obzirom na to da Gane ima 1.93 i pored njega Belaïdi djeluje sićušno sa svojih 1.59. Bio bi to dobrodošao kontrapunkt motivu krivnje i iskupljenja koji Gane ne umije dramski iznijeti, uslijed čega je Gastambide možda i odustao od građenja "zamjenski otac-sin" odnosa Bastiena i Lea.

Međutim, Gastambide očito nije naumio na ovaj ili onaj način malko subvertirati žanr borilačke (MMA) akcije, tj. posegnuti za nekim odmacima, dapače on se zadovoljava tipologijom "po brojevima" i ne hini da snima nešto iznad razine osrednjosti, karakteristične za mnoge streamingovske "fast food" projekte snimljene u generičkom ambijentu s obveznim praznim hodovima kao stvorenim za skrolanje pretplatnika po mobitelu.

"K.O." je upravo takav film koji povremeno živne u akcijskim scenama s teškaškim junakom. Gane radi prirodnu tranziciju iz borilačkog svijeta u akcijski i njegov MMA "background" maksimalno je iskorišten u nekolicini korektno, gdjekad i kompetentno uprizorenih sekvencija u "johnwickovskim" noćnim klubovima itd. Gastambide se u tom smislu ugleda u akcijske scene s golemim Dwayneom Johnsonom, Alanom Ritchsonom i Daveom Bautistom. "Kečerskim" skidanjem čak dvojice negativaca s motocikla Gane kao da izaziva Bautistu iz "The Killer‘s Game". Jedino u toj sceni "K.O." postiže kakav-takav "knockout".