‘Karate Kid: Legende‘: Svuci jaknu, odjeni jaknu

Marama bijele boje s crnim "Miyagi-do" logom prenosi se na mlađu generaciju u filmu "Karate Kid: Legende" ("Karate Kid: Legends"), šestom po redu iz popularnog akcijsko-borilačko-dramskog serijala. Nešto slično već je napravljeno u "spinoff" seriji "Cobra Kai" emitiranoj od 2018. do 2025., ali "Legende" posežu još dublje u prošlost serijala kako bi se "jing-jangovski" povezali filmovi Pata Morite od 1984. do 1994. (prva tri "Karate Kida" s Ralphom Macchijom, četvrti s Hilary Swank) i remake Jackieja Chana iz 2010. koji je, realno, trebao biti naslovljen "Kung Fu Kid" računajući prakticiranje druge istočnjačke borilačke vještine.

Uvodna scena filma u režiji Jonathana Entwistlea (serija "I Am Not Okay With This") podsjeća na Moritin govor "dvije grane, jedno stablo" u ulozi trenera Miyagija iz "Karate Kida II". Dvije grane su, dakle, karate i kung fu, a na taj način ispada da je Chanov Han stari prijatelj mr. Miyagija, nezaboravnog senseija Macchiova lika Daniela LaRussoa.

Podižete obrvu dok vam se iznad glave crta upitnik-uskličnik u stripovskom oblačiću? Razumljivo, no opet film je pošto-poto odlučio ispreplesti putove Daniela i Hana da treniraju novog Karate/Kung Fu Kida Lija Fonga (akrobatski Ben Wang; viđen u "Opasnim djevojkama").

Ujedinjenje dviju legendi serijala ključna je reklamna točka foršpana i plakata, ali za svaki slučaj treba izdati upozorenje za fanove "Karate Kida" pa i širu publiku: Macchio i Chan postaju trajni akteri filma takoreći tek u posljednjoj trećini, očekivano formulaičnoj za serijal. Chan se nakratko pojavi nekih dva-tri puta dotad i vidimo ga kao Lijeva senseija s trenerskom parolom po mjeri Miyagija "svuci jaknu, odjeni jaknu" preko koje se simbolički preslikava cijeli film dok istovremeno (pre)svlači i odijeva "Karate Kid" ruho.

U centru pažnje je Li i priča prati njegov put od Pekinga do New Yorka, sličan prethodnim filmovima. Nedugo po dolasku u New York, Li će baciti oko na djevojku Miju (Sadie Stanley, podsjeća na Sophie Thatcher) i postati meta karate "bullyja" Conora (Aramis Knight, pojavno nalik negativcu "Karate Kida III" Thomasu Ianu Griffithu), inače njezinog bivšeg dečka.

Međutim, slijedi neočekivani i hvalevrijedni obrat koji osvježava formulu serijala uz nategnute podzapletne koincidencije (i sapuničastu melodramu) na tragu serije "Cobra Kai" od koje novi film nasljeđuje "legacy sequel" štafetu preuzetu od "Creeda" onako kako je "Karate Kid" 1984. preuzeo dosta toga od "Rockyja", uključujući i redatelja Johna G. Avildsena. Li je u startu više nego dovoljno borilački/kungfuovski potkovan i trenirat će Mijina oca Victora (Joshua Jackson u "against type" ulozi), nekadašnjeg boksača i sadašnjeg vlasnika pizzerije.

Victor je ostao dužan novce sumnjivom voditelju dvorane za karate (Tim Rozon), baš one gdje Conor trenira u razaračkoj "udri jako" maniri "Cobra Kai" dojoa, stoga se želi vratiti u ring kako bi isplatio dug, a u tome mu može pomoći Li koji ga je spasio od par napadača i spreman je za podučavanje nekonvencionalnim metodama u stilu Hana (i Miyagija). 

Dinamika učenik-učitelj ovdje je subvertirana u drugoj trećini filma i ustvari je šteta da nije na tome ostalo kad je već uvedeno u priču. No, nakon što Victor bude ozlijeđen u ringu, Li odlučuje spasiti njegovu pizzeriju prijavom na "najopasnije karate natjecanje u gradu" ("Turnir pet općina") kojim bi usput mogao riješiti razmirice s Conorom, lišenim nijansi antagonista Johnnyja Lawrencea iz prvog filma (William Zabka), ali i PTSP od pogibije starijeg brata, za što sebe smatra odgovornim jer se ukipio od straha kad su ih napali na ulici.

A da bi izdržao borbu protiv ubojitog karatista Conora, kung fu treba pomiješati s karateom i eto Daniela, svega tjedan dana prije početka turnira, iako je Han bio sasvim dovoljan. "Želim da nauči Miyagi karate", Han govori Danielu kad ode iz New Yorka u Los Angeles da ga posjeti.

"Li meni znači ono što si ti značio Miyagiju", nadoda on u zbrzanom filmu u kojem se previše toga događa u premalo vremena (svega 90-ak minuta, kao dvije epizode "Cobra Kai") i redatelj nestrpljivo žuri iz jedne scene u drugu prema turniru i akcijskoj završnici, rijetko hvatajući dah i dajući veću pozornost likovima, možda i zato što se raspon pažnje novih generacija znatno smanjio u odnosu na 2010., kamoli 1984. godinu.

Novim generacijama film je ponajprije i namijenjen sudeći po videogejmerskoj vizualizaciji turnira (bodovi), posjedujući dašak nostalgije da i stariji gledatelji mogu u finalu, ako dotad nisu, navijati za Lija kao novog Karate Kida s montažama treninga uz pripremu završnog udarca i prepirkama Macchija i Chana ("Ja sam ga to naučio! Ne, ja sam!"). Daniel očekuje da Li "prenese ‘Miyagi-Do‘ tradiciju u budućnost", a autori filma da Wang postane Chanov nasljednik, iako ima još puno treninga za odraditi. Svuci jaknu, odjeni jaknu...