‘Kasna smjena‘: Medicinska sestra u utrci s vremenom

“Kasna smjena” (“Heldin”/”Late Shift”) kreće na nestrpljivo iščekivanu kinomediteransku turneju nakon premijernog prikazivanja na 18. FMFS-u. Može li se švicarsko-njemačka “Kasna smjena” pretvoriti u hit u ljetnim kinima kao talijanski “Do ludila” i splitska “Južina”, prilično je dvojbeno s obzirom da je posrijedi (bolnička) drama, a ne populistička romantična ili crna komedija.

No, film je svakako vrijedan pozornosti za ljubitelje europskih festivalskih ostvarenja i mlade njemačke glumice u strelovitom usponu Leonie Benesch, koja bi mogla postati najveća konkurentica Pauli Beer za titulu nove Nine Hoss. Leonie smo prvi put vidjeli u “Kruni”, a bolje upoznali u sjajnoj ulozi “Zakona zbornice”, njemačkog nominenta za Oscara u međunarodnoj kategoriji, da bi zatim talent potvrdila i nastupom u također oskarovskom kandidatu “Peti rujan”. Između “The Teacher’s Lounge” i “Late Shift” postoji određena sličnost.

Oba su filma imala premijere na Berlinaleu, manje ili više njeguju dokudramski izričaj i drže snažan fokus na izvrsnu glumicu i njezin empatični, idealistički ženski lik u radnom okruženju povišena stresa, od nastavnice tjelesnog odgoja i matematike u srednjoj školi do medicinske sestre u bolnici, na odjelu kirurgije.

Dakle, Benesch se sada iz škole preselila u bolnicu i utjelovljuje Floriju, suosjećajnu medicinsku sestru i samohranu majku krupnih očiju. Ona je duša filma i naš vodič kroz švicarsku bolnicu, gdje nasušno nedostaje osoblja, što je zadnjih godina “novo (ne)normalno” za mnoge poslove.

Floria je prava tiha heroina “Kasne smjene” koliko se nesebično predaje poslu i konstantno hoda po rubu srčanog udara, “burnouta” ili nečeg sličnog da i sama može završiti na nekom odjelu kao pacijentica, jureći gore-dolje po švicarskoj bolnici i vodeći brigu o ljudima takoreći bez trunke predaha, do samih krajnjih granica ljudske izdržljivosti zbog povećanog opsega posla, što malo tko zapravo opaža i istinski vrednuje, kako to inače često biva.

Ima punog smisla da izvorni naslov “Heldin” na njemačkom znači “Heroina”. Glavni ženski lik upoznajemo na početku kasne smjene, nakon što Petra Volpe kadrira medicinsku odoru i njezine nove tenisice koje će do kraja filma biti uprljane. Jednom kad smjena počne, Floria ne staje i jedini predah koji hvata jest tijekom kratke vožnje liftom budući da samo dvije medicinske sestre (umjesto tri) rade na desetak puta više pacijenata kojima se one prve nađu na udaru.

“Budite malo strpljivi”, govori Floria dok obavlja obilazak, prebačaj u operacijsku dvoranu i uopće leti od jednog do drugog pacijenta, uključujući bogatog Severina (Jürg Plüss) u privatnoj sobi, koji je pila s glupostima. Sve se odvija u stanju hitnosti, sada i ovdje, pa nema vremena za neke sapuničaste odnose iz bolničkih televizijskih serija s kojima film tek rijetko koketira.

Kamera je u učestalom pokretu zajedno s Florijom, koja pretežno u hodu razgovara s kolegama i obavlja stvari, a ritam je akcijsko-trilerski nepopustljiv, čineći kao da se film odvija gotovo u realnom vremenu i da tjeskobno slušamo otkucaje imaginarnog sata na nekom od zidova bolnice kako smjena odmiče, da gledatelj osjeti iscrpljujući stres kakav osjeća glavni lik.

“Late Shift” je na ritmičkoj valnoj duljini s festivalskim filmovima “One Day” i “Full Time” o ženama u sličnom kovitlacu modernog životnog ritma i njihovoj vječitoj utrci s vremenom. Žena je ovdje medicinska sestra kojoj “Kasna smjena” odaje počast i apelira na potrebu za tom radnom snagom. Odjavna špica alarmira na kroničan manjak medicinskih sestara na globalnoj razini.