Katja Matković, mlada zvijezda "Dnevnika Pauline P." i njegova nastavka koji također puni kina, priznaje da je uvijek voljela glumiti, imitirati, zabavljati razred... U tom su nešto više vidjele Katjine učiteljice Anamarija i Sanda, pa su njezinu mamu nagovorile da je upiše na dramsku radionicu i tako je sve počelo u drugom razredu osnovne škole.
- Sad sam već petu godinu u ZKM-u. U obitelji se nitko onak‘ profesionalno ne bavi glumom. Mama je ko dijete išla na dramsku i zadnje tri godine je u amaterskom kazalištu "Knap", ali više za svoj gušt – otkriva nam Katja.
Bez treme za nastavak
Kako je došlo do audicije za ulogu Pauline P.? I kakav ti je bio osjećaj kad si dobila ulogu?
- Na jednoj od proba u ZKM-u svi smo dobili poziv za audiciju. Dugo sam odgađala prijavu i onda, kad sam čula da su već neke moje prijateljice prošle u drugi krug i kad sam mislila da je sve već gotovo, ipak sam na nagovor mame poslala prijavu. Prolazila sam iz kruga u krug ni ne znajući o kojem se filmu radi, i završila kao Paulina. Bila sam presretna.
Kako ti je bilo prvi put stati pred kamere, koliko je bilo treme? A drugi put, za nastavak "Pauline"?
- Nisam znala što me čeka pa sam bila jako uzbuđena. Bilo je malo i treme. Za nastavak nije bilo treme, nisam mogla dočekati da ponovno snimamo i družimo se.
Kako se osjećaš dok glumiš?
- Imam osjećaj da mogu sve i jako uživam u tome.
Koliko si bila upućena u lik Pauline prije snimanja prvog filma? A nakon snimanja drugog? Osjećaš li kao da ste sad već prijateljice?
- Pa ne baš. Pročitala sam jednu knjigu i to je bilo to što sam znala o njoj. Kod snimanja nastavka je bilo lakše, jer sam shvatila da smo Paulina i ja jako slične. Čak sam u međuvremenu upoznala i pravu Paulinu.
Dakle, ima nešto Pauline u Katji i obratno? S čime se najviše možeš poistovjetiti s Paulinom? Koje su vaše najveće sličnosti i najveće razlike?
- To me svi pitaju. Više smo slične, nego različite. Moja obitelj i oni koji me dobro poznaju kažu da nisam trebala puno glumiti, da sam to ja. Ja bih rekla da smo obje sto na sat, da volimo maštati, zabavljati se, da smo uvijek spremne za akciju, da rado pomažemo drugima. A razlike... pa možda su izraženije u prvom dijelu gdje je Paulina prikazana kao zaljubljiva, kako lako prilazi nepoznatima, kako je ljubomorna na novu učenicu... Ja sam po tim pitanjima drukčija.
Koliko ima sličnosti u Paulininom i tvom razredu, tj. školi?
- Moj pravi razred je drukčiji od filmskoga, nije sve onako lijepo i savršeno kao na filmu, zna biti svega, što nije ni čudno jer nas je puno u razredu i svi se razlikujemo. A škola... Ono što bih navela kao slično je da i u našoj školi nažalost ima djece koja zafrkavaju pojedince.
‘Zaljubljive‘ scene
Je li bilo ljubomornih reakcija vršnjaka, odnosno ima li ih i danas?
- Uglavnom su reakcije pozitivne, ali naravno da ponekad ima i ljubomore, no ja se na to ne obazirem.
Prepoznaju li te i prilaze li ti klinci na ulici?
- Prepoznaju me... Često kad sam negdje vidim kako se djeca gurkaju, šapuću i gledaju u mom smjeru. Neki se odvaže pa mi priđu, traže fotku i tako to. Često traže i broj telefona, a znam dobiti i molbu da nasnimim video rođendansku čestitku, da pozdravim nečiji razred i tako to.
Kako si reagirala kad je prvi film postao veliki kinohit, što postaje i drugi?
- Naravno da mi je bilo drago, ali mislim da je još draže bilo mojoj obitelji i meni bliskim osobama - oni su bili jako ponosni na mene. Ja držim fige da bude i treći dio, jer mi je filmska ekipa top i baš mi fali snimati.
Kako ti je bilo prvi put pogledati oba filma u kinu s roditeljima i braćom? Kako su oni reagirali, a kako prijatelji/prijateljice?
- Joj, bilo me je malo sram kada smo gledali prvi nastavak zbog onih "zaljubljivih" scena. Sad u drugom dijelu Paulina je malo ozbiljnija, a i ja isto, tako da je osjećaj srama bio puno manji. Uglavnom, svi su ponosni na mene - barem tako kažu. Svi koji me poznaju ponosno to ističu.
Je li gledanje i snimanje drugog dijela bilo lakše? Po čemu najviše?
- Pa je i nije. Lakše je bilo jer sam znala kako sve to ide, a teže jer sam glumila dva lika, od kojih je jedan bio muški.
Kako ti je bilo vratiti se Paulini za nastavak?
- Jedva sam čekala! Bilo mi je super. Jako sam bila sretna što sam imala priliku glumiti lika u kojem sam se našla.
Koliko su profesori imali razumijevanja prema tebi tijekom snimanja oba filma?
- Stvarno se ne mogu požaliti. Nisam izostajala iz škole tijekom snimanja, ali izostajala sam i još izostajem zbog premijera i gostovanja. Sad sam 7. razred pa mi je teže nadoknaditi zaostatke, ali imam super razrednika i profesore, pa zasad nije bilo problema.
Koji su ti najdraži, a koji najmrži predmeti u školi?
- Moram biti iskrena i reći da ne volim školu i nemam najbolji ili najgori predmet, ali ako moram izdvojiti povijest mi je najzanimljivija, hrvatski i tjelesni volim zbog profesora, a fizika mi je najteži predmet i s njom se najviše mučim.
Djeca mogu puno naučiti
Koliko ti se život promijenio nakon Pauline, a koliko je ostao isti?
- Ne znam, meni je iskreno sve isto, osim što me sada ljudi na ulici prepoznaju.
Što si o sebi naučila glumeći u filmovima?
- Naučila sam da je gluma nešto što je baš za mene. Naučila sam biti otvorenija. Otkrila sam novu stranu sebe. A najvažnije je da sam naučila da ako nešto stvarno voliš, onda nema te prepreke koju ne možeš savladati da bi to i ostvario.
Nastavak se dotiče i ozbiljnih tema poput "bullyinga" u školi, ali i Alzheimera, od kojeg boluje Paulinina baka. Kako gledaš na to?
- Moj redatelj Neven Hitrec je to jako dobro osmislio. Osim što je film zabavan, spominje i važne teme poput maltretiranja i bolesti drage osobe. To nije nešto što je rijetko i mislim da djeca iz filma mogu puno naučiti.
Bi li rekla da "Drugi dnevnik Pauline P." nije samo film za djecu?
- Apsolutno! To je film za sve i svi mogu nešto naučiti iz njega.
Kako ti je bilo biti dijete filmskih roditelja Judite Franković Brdar i Igora Kovača? Jesu li ti pomagali i davali glumačke savjete?
- Jako volim svoje filmske roditelje. Judita i Igor pomogli su savjetima i uvijek bili tu za mene. Zabavni su i jako slični meni, tako da smo odmah kliknuli i mislim da je zbog toga i tako dobro sve skupa ispalo, zato mi je drago da su baš oni odabrani za moje roditelje.
Vidiš li se i dalje u glumi? Bi li, osim još nastavaka "Pauline", snimila i neke druge filmove?
- Ima još vremena, ali apsolutno da. Nadam se i trećem dijelu, ali vidjet ćemo što publika kaže na drugi, možda im je dosta Pauline (smijeh). Ono što bih jako voljela je snimati neki triler ili hororac, iako znam da se u Hrvatskoj takav tip filmova baš i ne snima. Oduševio me "Crni telefon" i tako nešto bih odmah pristala snimati, da pokažem da mogu snimati i ozbiljne situacije, a ne samo ove zabavne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....