‘Lilo i Stitch‘ (2025.): Svemirac sa srcem

Stitch je jači i od jednog Ethana Hunta. “Lilo i Stitch” (“Lilo & Stitch”) nadmašio je osmu “Nemoguću misiju” u premijernom vikendu prikazivanja u američkim i svjetskim kinima, iako su oba filma zajedno ostvarili fenomenalan utržak na kinoblagajnama, podsjećajući na trijumfalno simultano otvaranje “Barbie” i “Oppenheimera”.

Ne samo da je “Lilo i Stitch” zabilježio treći najbolji start za jedan igrani (“live action”) remake Disneyjeva animiranog klasika nakon “Kralja lavova” i “Ljepotice i zvijeri”, nego je u prva četiri dana zaradio više nego nes(p)retna nova “Snjeguljica” u cijelosti.

Izvorni “Lilo & Stitch” crtić izišao je u kinima 2002., ali mali anarhični i simpatični izvanzemaljac u međuvremenu je ostao popularan zahvaljujući njegovim televizijskim prikazivanjima i “merchu” figurica, majica, školskih torbi itd.

Disneyjeva mašinerija napravila je svoje, no imala je i pokriće, za razliku od “Snow White”. Naime, igrana verzija samo je naizgled lijeni i bezdušni “cash grab” na račun još uvijek zvučnog animiranog hita. Film možda nije bio potreban i realno jest manje dojmljiv od izvornika, ali opravdava svoje postojanje kao djelce koje posjeduje trag svoga “ja” i nije puka “live action” preslika crtanog prethodnika.

Originalni “Lilo i Stitch” ima posebno mjesto u srcu filmofila (čak i ako nisu dobili figurice na poklon) kao jedan od posljednjih staromodnih ručno animiranih crtića, pušten u kina godinu dana nakon što je računalno generirani “Shrek” potvrdio da stiže neko novo doba animacije naviješteno “Pričom o igračkama” i “Životom buba”, što se osjetilo i 2002. s “Ledenim dobom”.

Pričajući priču o izvanzemaljskoj kreaciji ludog znanstvenika koja u bijegu sa svoga planeta završi na Zemlji i sprijatelji se s havajskom djevojčicom željnom prijatelja, stari “Lilo & Stitch” je dobitna kombinacija topline dječjih/obiteljskih klasika poput “E.T.-ja”, “Navigatorova leta” i “Caspera” te zabavne anarhije Toma i Jerryja ili Tasmanijskog vraga i Zekoslava Mrkve, preteča “Malaca”.

Nešto od toga opstoji i u igranoj verziji zaslugom pogođeno odabranog redatelja Deana Fleischera Campa (“Marcel The Shell With Shoes On”) i glumačke ekipe, u prvom redu male debitantice u ulozi Lilo (Maia Kealoha) i Sydney Elizebeth Agudong kao njezine starije sestre Nani. Disney tipuje na nostalgiju pa je angažirao i neke izvorne glumce kao što su Tia Carrere, Jason Scott Lee i Amy Hill za uloge i sa stasom, ne samo glasom, a koredatelj i koscenarist originala Chris Sanders ponovno je glasovno udahnuo život Stitchu.

Međutim, nakon identičnog početka, film puno više provodi vremena s Lilo i Nani koje su ostale bez roditelja (“Više si mi se sviđala kao sestra nego kao mama!”), uspostavljajući mrvu razrađeniji odnos tinejdžerice i djevojčice te njime izazvane velike dramske uloge.

Nani je na korak da ostane bez Lilo ako ne dokaže socijalnoj radnici kako je sposobna za nju skrbiti, a nabrijani Stitch unosi nemir u njihove ionako kaotične živote i mogao bi razoriti obitelj do kraja nakon što prilagodi svoje aliensko tijelo izgledu psa i uvuče se u familiju kao ljubimac.

Tko je volio Stitcha, voljet će ga i dalje, baš kao što ga voli Lilo i prepoznaje dobro u njemu (“Nisi zločest, samo se ponekad zločesto ponašaš”). S izgledom nalik mješancu koale i gremlina, krupnim okicama i kvazi-zečjim ušima, savršeno zamišljeni/dizajnirani plavi svemirac podjednako je neodoljiv kao i prije dok prolazi put od uništavanju sklonog monstrumčića do ljubimca koji postaje bolji i uči značenje riječ “ohana” (obitelj na havajskom).

Naravno, element crtanolike komedije za klince prisutan je u Stitchovim nestašlucima i drugim izvanzemaljcima poslanima da pronađu odbjegli “laboratorijski eksperiment zvan 626” i vrate ga natrag na matični planet s obzirom na to da se oni prerušavaju u ljude (raspoloženi Billy Magnusen, Zach Galifianakis) i adaptiraju na život na Zemlji.

No, novi “Lilo i Stitch” je posvećeniji obitelji, tj. ideji “ohane” s određenom dramskom težinom jer i Nani i Stitch mogli bi napustiti Lilo. “Ohana znači obitelj, a obitelj znači da se nikoga ne napušta”, poruka je i ove verzije “Lilo i Stitch” koja također ima srce i izaziva emociju. Nemojte se začuditi ako vam klinci malo zaplaču na kraju.