‘Milost‘: Dostojevski sa sela

Zacementirao je Alain Guiraudie svoje ime na međunarodnoj filmskoj sceni jednom zauvijek s kontroverznim i subverzivnim “Neznancem na jezeru” iz 2013. godine. “Stranger By The Lake” pokazao je da Guiraudie odlično isprepleće žanrove (psihoseksualna drama, erotski gay triler, neonoir) i utjecaje (Alfred Hitchcock, Brian De Palma, William Friedkin), kao i (homo)erotsku žudnju, tenziju i misteriju prožetu seksom i nasiljem po mjeri “Cruisinga”.

Francuski redatelj i scenarist potvrđuje sve to i u novom projektu “Milost” (“Misericorde”/“Misericordia”), premijerno prikazanom u Cannesu 2024. godine, nakon čega mu slijedi hrvatska premijera na 18. Subversive festivalu. Naslovljen po latinskom izrazu za sažaljenje, samilost i milost, s čime se režiser poigrava, film prožima ruralni triler, neonoir, psihološku dramu i komediju manira/zabune s apsurdnim, morbidnim humorom, požudnom seksualnošću te vjerskim i filozofskim senzibilitetima.

Ovaj put se Guiraudie ugleda na Piera Paola Pasolinija i njegov “Teorem”, mračne crnohumorne trilere Claudea Chabrola s likovima sumnjivih motiva i (ne)službene ekranizacije djela Patricije Highsmith od “Nepoznatog iz Nord Ekspresa” i “Ripleyja” do “Završnog udarca”, pa i Dostojevskog.

No, redatelj ponovno uspijeva iznjedriti prilično jedinstven film koji zavodi opipljivim jesenskim pastoralnim ugođajem snimateljice Claire Mathon (“Portrait Of a Lady On Fire”), misterijem neizrečenog i subvertiranjem očekivanja. U prvom planu je Jeremie Pastor (Félix Kysyl), mladić iz Toulousea. Nakon dugo godina Jeremie se vraća u selo Saint-Martial povodom smrti i sprovoda tamošnjeg pekara kod koga je nekoć radio, a insinuira se i da je u njega bio zaljubljen.

Pokojnikova udovica Martine (Catherine Frot) nudi Jeremieju da ostane par dana, a majčinu naklonost prema gostu baš i ne odobrava njezin sin i njegov stari znanac, sumnjičavi i pasivno-agresivni Vincent (Jean-Baptiste Durand), uvjeren da ovaj “iskorištava njezinu usamljenost”, ali i da joj se želi uvući u krevet i možda preuzeti nasljedstvo.

Kad se Jeremie i Vincent pohrvaju u šumi, ljubomora potonjeg miješa se s latentnom homoseksualnošću, a njihovo hrvanje će se idući put oteti kontroli. Motivi Jeremiejeva prolongiranog boravka nakon sprovoda nisu jasni (“Zašto ostaješ?”), tj. pitanje je planira li on možda preuzeti posao pokojnika ili zavesti ne samo Martine nego i nekadašnjeg poznanika Waltera (David Ayala) pa i lokalnog svećenika Philippea (Jacques Develay) koji je prikriveni gay.

“Oduvijek sam volio ovo selo, želim ostati neko vrijeme”, govori Jeremie koji Martine i svećenika “drži u džepu” i oni su evidentno zaneseni njegovom pojavom, ako će ga već Walter nakon pijanke otjerati puškom. Vrlina sporogorećeg filma jest da je redatelj (s njim možda i neki likovi) uvijek korak-dva ispred gledatelja i iznenadi ga razvojem situacije taman kad ovaj pomisli kako je siguran što će se iduće dogoditi.

Ponekad izgleda da se scenarij, koliko god bio (is)konstruiran, odmotava spontano unatoč klupku podzapleta, baš kao život, sa svim apsurdnim nevjerojatnostima koje polako eskaliraju do ekstrema. Atmosfera je na trenutke snolika i neke scene djeluju na granici sna pa nije čudno da će policija uletjeti u Jeremiejevu sobu u gluho doba noći i ispitivati ga dok je snen, a malo nedostaje da gljive u šumi nedaleko od sela ne posluže za neku tripoidnu scenu.

Tu je i jedna krajnje nesvakidašnja ispovijed, jer ispovijeda se svećenik zato što nije prijavio ubojicu, a smatra da “trebamo ubojstva, ona nam nude mogućnost za poniznost, suosjećanje i milost”. “Neke ispovijedi zahtijevaju žrtve”, glasi krilatica filma (“Some confessions come with a body count”) koji krišom otvara bespuća ljudske psihe dok s priličnom lakoćom spaja triler i farsu, egzistencijalizam i metafiziku.

Na prvi pogled može učiniti da je “Milost” lakonotnija nego što jest unatoč temama morala i smrtnosti, zločina i kazne. Pitanja “Možeš li smiriti svoju savjest?” i “Možeš li sačuvati tajnu?” ne dobivaju nužno odgovor. Dosta toga ostaje zagonetno neizgovoreno, ambivalentno, neodređeno. Guiraudie tako najviše voli.