‘Na vrhu‘: Svijet gori, a milijarderi se češljaju

Superbogataši vam idu na živce? Iritirat će vas još više nakon filma “Na vrhu” (“Mountainhead”), koji je postao veliki hit na HBO Maxu, gdje je doživio premijeru. Iza filma, njegova prvog, stoji Jesse Armstrong, kreator jako gledane i odlične serije HBO-a “Succession”. Armstrong se u “Nasljeđu” specijalizirao za seciranje likova beskrupuloznih “uber-wealth” lovaša i oslikavanje njihova milijarderskog mentaliteta, ali kod nekih članova medijsko-mogulske obitelji Roy nazirali su se ponekad mali tragovi preostale ljudskosti.

Kod bezobraznih i bezobrazno bogatih tehnološko-poduzetničkih protagonista “Na vrhu” ljudskost je teško naći kad se okupe za vikend u snježnom Utahu, u luksuznoj kućerini nalik skrovištu Bond-negativca (domaćin čak ima i takvo ime, Hugo Van Alk, a tumači ga Jason Schwartzman), dok svijet proživljava međunarodnu krizu zaslugom njihovih AI-jevski (de)generiranih alata koji su proširili dezinformacije na društvenim mrežama.

Steve Carell prilično uživljeno glumi Randalla, najstarijeg među njima, “Gandalfa mutnog novca glavom i bradom”; on smatra da doktor nema pojma kad mu dijagnosticira rak, ali nada se transhumanoj tehnologiji da može učitati svoju (ljudsku) svijest na mrežu i postati “postčovjek” i stvoriti ”novi tehnološki poredak čovječanstva”. Najgori u ekipi je muskovski Venis (primjereno ljigavi Cory Michael Smith), vlasnik popularne platforme Traam, koji je milijarderski bahato najavio nove alate za stvaranje “deepfake” snimki riječju “jebotee”/”fuuck”.

Upravo je Venis neposredno potpirio međuetničke tenzije i rasni rat tako da je Armenija uronila u kaos potaknut serijom računalno generiranih vijesti, odnosno “deepfake” snimkama. Najmanje loš od njih je Jeff (solidni Ramy Youssef), razvojni programer umjetne inteligencije s mrvu morala, za razliku od ostale trojice elitnih ”Sillicon Valley”/“tech bros” bogataša. Unatoč imenu, Jeff nije bezosovski lik, a razvio je aplikaciju koja može neutralizirati “(deep)fake” sadržaje, zbog čega ga Venis drži na piku i rado bi to otkupio od njega.

Atmosfera je iznimno kompetitivna i podbadački nastrojena. Van Alka, vlasnika aplikacije za meditaciju, sirotinjski nazivaju “Souper” (od “soup kitchen”; pučka kuhinja) jer još nije ušao u klub milijardera, već se njegovo bogatstvo procjenjuje na nekih 500 milijuna dolara, što je prava sića u usporedbi s ostalima. Stvari se otimaju kontroli kad trio odluči eliminirati Jeffa, a time i Armstrongova klaustrofobično svedena satira odlazi u krajnost.

No možda nije ni moglo drukčije s likovima koji bi najprije trebali postati ljudi kao takvi da se do kraja filma “Mountainhead” iskupe i postanu “bolji ljudi”, što se, naravno, ne događa. Oni samo gledaju kako će dodatno profitirati u novonastalom kaosu s ehom u aktualnim događajima iz stvarnosti, ako treba i preuzeti jednu južnoameričku zemlju.

Rečenice tipa “Pokazivat ćemo korisnicima što više gluposti dok svi ne shvate da ništa nije tako ozbiljno i sve je smiješno i kul”, jer reagiraju s “Oh, jebemti! Što? Fora!” ili “Planet Zemlja je golemi švedski stol i nema stajanja dok sve ne počistimo, zar ne?” Nije loš planet, ali smo ga prerasli”, mogu izazvati bijes, no to i jest poanta nihilističkog Armstronga, iako se od tvorca šekspirijanski intonirane serije “Succession” nije očekivala takva jednodimenzionalnost likova, ako već moraju biti krajnje nedopadljivi, karikaturalni i nehumanizirani.

“Na vrhu” nije Shakespeare, ali ne može ni biti s ovom ekipom u kadru, makar se Randall razbacuje citatima Platona, Kanta i Hegela, no u režijsko-scenarističko-glumačkom smislu dijelom izgleda kao da je film iz nekog proširenog svemira “Nasljeđa”, uz tu razliku da Armstrong ne mora misliti o onome što slijedi kasnije (kao u seriji/sezoni od deset epizoda), već djelovati sada i ovdje, ali je svejedno potencijalno navijestio stvari koje dolaze kad su u pitanju platforme i njihovi (dez)informacijski alati. Oh, jebemti! Što? Fora!?