‘Ne očekuj previše od kraja svijeta‘: Novi Godard iz Rumunjske

Dugački naslovi filmova postaju zaštitni znak jednog od prvaka novovjeke rumunjske kinematografije Radua Judea. “Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari”, “Baksuzno bubanje ili bezumni pornić”, a sada i “Ne očekuj previše od kraja svijeta” (“Nu astepta prea mult de la sfârsitul lumii”/”Do Not Expect Too Much From The End Of The World”). Već s takvim naslovima Jude pokazuje da ne robuje filmskim konvencijama.

Štoviše, satira “Ne očekuj previše od kraja svijeta” nastavlja Judeovu eksperimentalnu fazu započetu s “Barbarima” i nastavljenu s “Velikim slovima” i “Bezumnim pornićem”. Potpisniku ovih redaka Jude je bio draži kad je snimao filmove kao što su “Najsretnija djevojka na svijetu”, “Svi u našoj obitelji” i “Bravo!”, ali njegovo eksperimentiranje u estetici i naraciji na razmeđi dokumentarca i fikcije vrijedi respektirati dok prekoračuje granice kinematografije.

“Do Not Expect Too Much From The End Of The World” je toliko mozaičan, kolažan, intertekstualan i esejistički komad filma da zaslužuje usporedbu s radovima Jean-Luca Godarda, onim iz kasnije faze, od “Ludog Pierrota” do “Kaleidoskopa”, kad se poigravao sa slikom i tekstom, ne nužno “Do posljednjeg daha”.

Godard je spomenut u “Ne očekuj previše od kraja svijeta”, konkretno da je “u svojim godinama počinio potpomognuto samoubojstvo”, ali on je i nakon smrti prisutan u filmu u kojem nakratko vidimo i “najgoreg redatelja” Uwea Bolla dok ispred zelene pozadine snima SF o ubojitim bubama, moguće neku njegovu inačicu ”Starship Troopersa”.

Da je živ, Godard bi se vjerojatno provokativno igrao s filterima TikTok i Instagram videa kao što se njima igra Jude kroz lik Angele (Ilinca Manolache). Naime, Angela snima vulgarna videa s filterima koji je pretvaraju u desničarski alter ego Bobitu nalik zloglasnom Andrewu Tateu.

Ona to radi u pauzama od snimanja kratkih filmova o ozljedama na radu, gdje stradali radnici trebaju sami sebe okriviti za nesreću u smislu da su ignorirali sigurnosna pravila austrijske korporacije i da promoviraju opremu poput kacige kako bi korporacija oprala ruke od odgovornosti (Nina Hoss glumi šeficu marketinga tvrtke).

Jude satirizira suvremeno društvo, od toksičnih influencera koji sipaju mržnju do modernoga kapitalizma, tj. korporacije koje izrabljuju radnike. I Angela je potplaćena, neispavana i iscrpljena od posla, radi od jutra do večeri, probijajući se kroz prometni krkljanac Bukurešta s muzikom odvrnutom do daske da ne zaspe od umora.

Angelina kaotična svakodnevna egzistencija je bezbojna (zrnati crno-bijeli kolorit) i boju unose samo njezina TikTok videa. Zanimljivo, Jude ispresijeca Angeline dogodovštine s rumunjskim klasikom “Angela Moves On” Luciana Bratua iz 1981., koji u koloru prati nešto manje stresnu svakodnevicu jedne prezaposlene taksistkinje, njezine imenjakinje.

Još zanimljivije jest da se glumica Dorina Lazar, Angela iz spomenutog filma, pojavljuje kao starija žena i bliski rod radnika u kolicima Ovidiua (Ovidiu Pîrsan). U 40-minutnoj završnici, ovjekovječenoj u statičnom, neprekinutom kadru, Ovidiu u društvu familije snima video za korporaciju ispred skladišta gdje se ozlijedio i od nje biva izmanipuliran. Ovidiu drži prazne zelene kartice u rukama jer tekst će po izboru korporacije biti dodan u postprodukciji.