‘Novocaine‘: Ljubav i bol samo za tebe

Ekstremni akcijski filmovi novog milenija dobili su neočekivanog predstavnika u “Novocaineu”, ugodnom iznenađencu od crnokomičnog akcića s Jackom Quaidom u glavnoj ulozi. Veoma šarmantni sin Dennisa Quaida i Meg Ryan jedan je od posljednjih mladih glumaca koje biste očekivali kao neranjivog akcijskog junaka na tragu Jasona Stathama iz “Ubrzanja” i njegova nastavka “Visoki napon”, polaznih točaka za visoki koncept “Novocainea” (elektrošokovi i injektiranje adrenalina uključeni), ali u tome i jest štos.

Poznat po ulogama u novom “Vrisku”, seriji “The Boys” i SF trileru s elementima horora/satire “Pratnja”, mlađi Quaid dobio je priliku za ekstremno akcijašenje koju njegov otac nije nikad imao (“Lovac i ubojica” ili “Točka prednosti” više su klasični akcijski trileri). To je akcijašenje iz domene muške fantazije za introvertirane mladiće i “geekove”.

Nathan Caine je jedan takav lik, usamljeni pomoćnik upravitelja banke, ovisan o igranju videoigara. Caine ima rijetki genetski poremećaj, ne može osjetiti bol, vruće ni hladno, zbog čega su mu oštri rubovi u stanu i uredu obloženi teniskim lopticama, njegov sat je navijen svaka tri sata zbog mjehura i on preferira tekuću prehranu da nesvjesno ne sažvače vlastiti jezik.

Kad u uvodnoj sceni R.E.M. zapjeva “Everybody Hurts” i radijski voditelj izgovori poruku filma “Ne dopustite da vas hendikep koči”, znamo da će bol mladića sa “štemerskim” nadimkom Novocaine (po anestetiku koji koriste zubari) biti na testu, ali i da će svoju naizglednu manu razotkriti svijetu i pretvoriti u superherojsku vrlinu, posebice nakon što mu pristupi zgodna kolegica iz banke Sherry (Amber Midthunder; “Prey”).

Uvodni dio filma sugerira da ćemo gledati rom-com “indie” vrste i krucijalan je za Caineovu motivaciju i kasnije sagledavanje lika Sherry kad pojedine nategnutosti stupe na scenu. Midthunder i Quaid imaju vrlo finu kemiju i razumljivo je zašto se Nathan mogao zaljubiti u Sherry (ona je preskočila Kineski zid koji je izgradio oko sebe i izvukla ga iz zone komfora).

Shvatljivo je i zašto je odlučio spasiti je pod svaku cijenu kad pljačkaši u odorama Djeda Mraza, predvođeni Simonom (Ray Nicholson, Jackov sin pušten s lanca u ulozi negativca poput oca), uzmu djevojku kao taoca nakon što su uletjeli u njihovu banku i ubili upravitelja.

U tom trenutku film mijenja rom-com žanr i postaje akcijski, pritom ne gubeći sufiks “com” (komedija, ali crna). Iako se, kad ukrade policijsko vozilo, pita “Bože moj, što to radim?” i govori “Nije mi do borbe, nisam takav”, pa samim time neće imati akcijske “one-linere” tipa “I’m gonna take you to the bank. To the blood bank!” (Steven Seagal, “Otporan na metke”), Caine će se uključiti u puškaranje i šaketanje, usput testirajući granice boli gledatelja, ako ne i vlastite, a negativci podcjenjuju “bankarka” na račun izgleda, nazivajući ga “mršavko u odijelu” dok ne bude opisan kao “luđak s kravatom”.

Redateljski duo Dan Berk-Robert Olsen ima hororske korijene (“Villains”), što se iskazuje u krvavobrutalnim, kostolomnim scenama filma obojenim u crveno toliko da bi se neki gledatelji mogli vrpoljiti i ustuknuti na kinofotelji kad vide silne tjelesne ozljede, reš pečenu šaku nakon posezanja za pištoljem u kipućem ulju, tj. sva ubadanja, krckanja i vanjske prijelome koje bi trebali osjetiti umjesto neosjetljivog Nathana.

Berk i Olsen većim dijelom uspijevaju zadržati zadani visoki ritam kinetike i ujednačiti ton na relaciji akcija-komedija, kao i izgled filma na razmeđu visokobudžetnog i niskobudžetnog akcića, a sve to rade kreativno, energično i zarazno tako da se “high concept” ne potroši do kraja prve polovice i neke neuvjerljivosti ne zasmetaju (jedno je imunost na bol, nešto sasvim drugo otpornost na gubitak krvi).

“Novocaine” djeluje kao maštovita mješavina subverzivnih akcijskih filmova s crnohumornim odmakom “Crank”, “Kick-Ass”, “Upgrade” i “Guns Akimbo”, u kojima junak ide dalje ma koliko god da ga tukli i bio izubijan (Nicolas Cage bi Nathana nazvao “Ass-Kick”), ali filmofile će oduševiti još neke (ne)skrivene referencije načitanih redatelja, od “Pasjeg popodneva” do “Pasa iz rezervoara”.

Lopovi u odjeći Djeda Mraza dozivaju “Pljačku stoljeća” i film općenito koketira s božićnim akcićem, u jednoj sceni Nathan natapa šake krhotinama razbijenog stakla da izudara protivnika (“Kickboxer”), u drugoj ulijeće u dom negativca prepun stupica tipa “Sam u kući”, a pred kraj filma odijeva crnu kožnu jaknu kad prihvati svoju superjunačku akcijsku personu i podsjeća na Terminatora dok razbijene ruke puzi po podu ili mu glava biva zgnječena.

S likom koji ništa ne osjeća i govori “Nisam to osjetio” kad ga udaraju i ubadaju, redatelji ujedno i pametno satiriziraju nepovredljivost akcijskih junaka, ali i bezdušne blockbustere stvorene da otupe osjećaje publike i današnji svijet lišen empatije. “Novocaine” kao da postavlja pitanje gledateljima: “Možete li osjetiti ljubav i bol, pa i išta više uopće?”