Obično za otvaranje FMFS-a bude odabran neki malo ležerniji, svakako populističkiji festivalski film na potezu između drame i komedije, nešto što neće ucrnjačiti i odbiti širu publiku u Ljetnom kinu ”Bačvice”. Sjetimo se FMFS naslova kao što su "Ništa zauzvrat", "Još jednog daha", "Margina", "Tihe suškinje", "Skrivene boje stvari"... Redovno to bude i film s festivalskim pedigreom, lansiran na nekom od zvučnih stranih festivala.
Za otvaranje 18. FMFS-a izbor je pao na korektni i pošteni tuniško-francuski komično-dramski film ceste "Odakle vjetar dolazi" ("Tunis-Djerba"/"Where The Wind Comes From"), dugometražni prvijenac redateljice i scenaristice Amel Guellaty premijerno prikazan na Sundanceu.
Egzotični Tunis zna biti kinematografski zastupljen na FMFS-u sjetimo li se filmova "Kad otvorim oči" i "Sin", ali nije odveć čest gost u hrvatskim kinima ("Čovjek koji je prodao svoju kožu" kao rijetka iznimka), tako da je "Odakle vjetar dolazi" zanimljiv već po tome, dok je, rekosmo, prijemčiv široj publici, posebno onoj festivalskoj.
Priča se odvija u postrevolucijskom Tunisu, ali debitantica Guellaty ne politizira previše. "Revolucija nam je donijela i dobrih stvari", kaže u jednom trenutku mladić Mehdi (Slim Baccar). Njegova par godina mlađa susjeda i prijateljica, sanjarka i buntovnica Alyssa (Eya Bellagha; izgleda kao tuniška Monica Barbaro), poklopi ga riječima: "Ne želim više razgovarati o politici."
Ipak, politika je prisutna po rubovima kadra, odražena u nezaposlenosti talentiranog slikara Mehdija i bezvoljnosti Alysse da upiše fakultet, tj. njezinoj želji da potraži svjetliju budućnost i bolji život negdje drugdje izvan Tunisa (grada i države), gdje se ne osjeća sputano. "Ako ne možemo sanjati, što nam preostaje?", Alyssina je filozofija.
Vidimo je kako bujne mašte sanjari u učionici i sa slušalicama u ušima zamišlja profesoricu u medenožutoj opravi kako pleše ispred plave ploče dok crvene latice lelujaju zrakom, što je scena kojom redateljica Guellaty pokazuje (s)likovni potencijal, naročito kad se Alyssine šarene vizije/maštarije s neskrivenim motivom snolike slobode suprotstavljaju sumornoj svakodnevici.
Kad naiđe na plakat za slikarsko natjecanje na otoku Djerba i otkrije da pobjednik ide u Njemačku, idealistična Alyssa nagovori skeptičnog Mehdija da se prijavi i naslika njezin apstraktni portret ("glava joj je otvorena jer sanja o nekom boljem mjestu"). Kako joj "budućnost ovisi o ovom putovanju", prkosna, impulzivna Alyssa ne preza od toga i da ukrade automobil opasnom lokalcu kako bi se ona i Mehdi odvezli do Djerbe.
"Where The Wind Comes From" tad postaje "road movie" sa svime što takvi filmovi podrazumijevaju s obzirom da Guellaty rijetko odstupa od tipologije tog žanra (mladi likovi naučit će nešto više o sebi i svijetu oko sebe tijekom transformativnog putovanja, za petama im je i vlasnik automobila itd.) i ne odlazi putem kojim se manje išlo, za razliku od Olivera Laxea u znatno izazovnijem "Siratu", još jednom slično žanriranom uratku iz glavnog programa FMFS-a.
Manjak iskustva redateljica pokazuje i zbrzanim finalom; film je mogao trajati 10-ak minuta više. Međutim, interesantno je da Guellaty odstupa od (konvencionalne) cestovne romanse dvoje mladih ljudi i da će Alyssa vrisnuti na pustinjskom pijesku kao Furiosa, baš poput aktera "Sirata", a u vrištanju će joj se pridružiti Mehdi. No, njihov vrisak se neće dugo čuti. Zameo ga je vjetar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....