‘Oko za oko‘ (2025.): Oči su ti Sandman

“Zlotvori oprez, iskopat će vam oči, plakanje i vrištanje neće vam pomoći...” On ili bolje reći ono je Sandman, stvorenje iz novog kinohorora “Oko za oko” (“Eye For An Eye”) redatelja Colina Tilleyja. Ovaj Sandman je darivatelj snova, tj. noćnih mora s posebnom naklonošću očima žrtava, a ima potentnu mitologiju iz scenarija Elise Victorije i Michaela Tullyja kao još jedan košmarni “dream monster” nakon legendarnog Freddyja Krugera i njegovih kopija koji se razlikuje po tome što ima osjećaj za moral, a i pojavno može podsjetiti na Toma Noonana kao Zubić Vilu iz “Lovca na ljude” ili Sjekača iz “Posljednjeg akcijskog junaka”.

Sandman kažnjava zle, i to tako što najprije ulazi u snove i pretvara ih u snomorice, a kad njihovo vrijeme na pješčanom satu isteče, iščupa im oči iz duplji. Monstrum iz sna ima kratko predstavljanje u prologu, gdje je naznačen koncept filma i njegov “modus operandi”.

Tamnoputa tinejdžerica (Michika McClinton; kasnije doznajemo najpopularnija djevojka u školi) sanja da je u “cheerleading” elementu na polju.

Sve je super, divno i krasno do trenutka nakon što se vine u zrak. Kad gravitacija učini svoje i vrati mladu “cheerleadersicu” natrag prema tlu, nitko je na njezin užas ne hvata od ekipe i ona (pro)pada kroz drvenu platformu i slomije se živa. Buđenje iz noćne more još je gore: Sandman je došao po nju, odnosno njezine oči i ostavio je slijepu, s groznim ožiljcima na dupljama.

Godinama kasnije, djevojka je postala baka, May Roberts (”against type” uloga S. Epathe Merkerson; ”Terminator 2”), a kod nje na riječne rukavce Floride, iz dalekog Brooklyna, dolazi unuka Anna (Whitney Peak) nakon što su joj roditelji stradali u prometnoj nesreći. Anna se skompa s lokalnim vršnjacima, Julie (Laken Cross) i Shawnom (Finn Bennett), ali ispostavlja se da je potonji “bully”, iako se s njime došljakinja zbližava preko traume gubitka roditelja.

Shawn će jednog klinca na rolama, Connera (Carson Minniear), najprije pogoditi tenisicom i potom ubrzati njegovu putanju da nesretnik padne preko mosta i zaradi vanjski prijelom ruke. Annina teta Patti (Golda Rosheuvel) nasluti da je u pitanju zlostavljanje, a ne običan pad, te uputi traumatizirana dječaka na (Sandmanovo) stablo u močvari jer “siledžije ne zaslužuju izlike”.

Kraj tog stabla je, slušamo tragičnu legendu o Sandmanu efektno jezivo ispričanu u “stop motion” formi, stradao slijepi dječak s dva staklena oka koja su njegovi “bullyji” izvadili, stavili u praćku i usmrtili ga njima. “Ureži imena u stablo i pravda će biti zadovoljena”, kaže Patti.

Međutim, Conner ureže i imena Anne i Julie, ne samo Shawna, nakon čega za njih počinju snomorice. To nije baš uvjerljivo jer one nisu ni izbliza zaslužile kaznu kao on, neovisno o tome da ga nisu spriječile, a napose je Anna dobra djevojka, ako već Julie djeluje povodljivo.

Ni mladi glumci nisu toliko uvjerljivi da bi nadrasli likove manje-više standardne za žanr, možda i zato što Tilley ne ispunjava potencijal. Nijedna scena snomorica nije kreativna kao u “Stravi u Ulici brijestova”, premda je očito da redatelj nastoji dosegnuti košmarne domete tog serijala (“Zapamti da sanjaš”). Bilo je tu i dramskog materijala za propitivanje granice između zlostavljača i zlostavljanog kad maltretirani osvetnički posegne za Sandmanom i zareže ime “bullyja” u kori stabla (“U osveti nema meda”), kao i štofa za stvaranje močvarne atmosfere.

No, film je pretežno rutinski odrađen i vizualno dosta bezbojan. Tilly snima “Oko za oko” kao tipični nadnaravni horor s onostranim “stalkerima”, mrvicu bolji od “Bagheada” i “Bagmana”, upotrebljiv za jedno gledanje i nepamtljiv. Ne zapamti da sanjaš.